Ja, Dario Hajrić
Autor pesničke zbirke „Uništiti nakon čitanja“ (Građanski forum, 2026). Dobitnik prve nagrade na regionalnom konkursu „Ulaznica 2024“ u kategoriji poezije. Od 2020. godine deo je međunarodnog pesničkog projekta The Wrong Language Tour, u organizaciji švajcarskog kolektiva Bern ist überall. Pesme su mu objavljivane u zbornicima PPM Enklave i Panorame nove srpske poezije, u regionalnim časopisima i na portalima, uključujući i prevod na makedonski jezik.

Ime i prezime: Dario Hajrić
Datum i mesto rođenja: 29.1.1983., Foča
Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Najbolju šansu za to imate ako završite u zatvoru. Ekrani su zov sirena dvadeet prvog veka i, kao i Odisej, možemo im uteći jedino valjano privezani.
Koju osobu najviše cenite: Cenim one koji u sebi sadrže presek osobina koje smatram plemenitim: solidarnost, empatija, integritet. Srećom, u životu imam čitav niz takvih ljudi. Cenim i cinike koji umeju da se odupru ponoru. To je moje pleme.
Grad u koji želite ponovo otići: Nijedan grad ne doživljavam istinski svojim, ali Rijeka uspeva da me zavara da jedan postoji svaki put kad se zadesim tamo. Rijeka je iluzionistkinja u radničkom kombinezonu i rado joj se vraćam.
Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Valjano pripremljena bečka šnicla. Jedna od stvari koje se nisu promenile od detinjstva.
Kome najviše verujete: Partnerki. Nekolicini bliskih prijatelja s kojima se sramotno retko viđam. Strašnom dvojcu s kojim radim. Dinu Šaranu kad kaže: “Pojest ćemo drago kamenje s vratova vaših žena, kćeri, kurtizana.”
Gde se najbolje odmorite: Na Jadranu. Mnogo mojih pesama napisano je na moru, što mi govori da sam tamo najbliži sebi. Krevet je takođe dobro mesto i trebalo bi da u njemu provodim znatno više vremena.
Najbolji dan u životu: Verujem da tek dolazi. Od dosadašnjih, dan kad me je dočekala na mestu s famoznim pogledom na reku.
Poslednja laž na koju ste naseli: Imam lošu osobinu da često ne pamtim detalje razgovora, ali vrlo detaljno pamtim osećaje koje su mi stvorili. Tako se ni sad ne sećam konkretnih reči, ali znam šta su mi učinile.
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Ne onoliko koliko sam ranije bio, mada me na Tvteru i dalje prati solidan broj ljudi. Iskusio sam momenat u kom nisam mogao da obradim količinu ssvakodnevnog užasa i odmakao sam se na bezbednu udaljenost dok se ne pregrupišem. Deo te distance nikada nije nestao.
Najlepši poklon koji ste dobili: Četiri žute post-it ceduljice zalepljene na vrata jedne sobe u Beogradu. Na njima je pisala najvažnija stvar u mom životu. I dalje ih čuvam.
Omiljena životinja: Kitovi. Neshvatljivo je da delimo planetu sa takvim čudesnim kolosima. Još je teže shvatljivo što smo ih umalo istrebili.
Omiljeni muzičar ili bend: Jedan deo života mi je obeležio Pearl Jam i uvek mu se vraćam. Od muzičara bližih kući, nesumnjivo Darko Rundek, a od onih koji su kod nas i dalje poprilično ispod radara – Mašinko.
Omiljeni pisac: Hulio Kortasar. Njegova kreativnost imala je nemerljiv rani uticaj na to kako doživljavam književnost, a samim tim i na to kako pišem poeziju. Nakon njega dolaze Ursula Legvin, Olja Savičević-Ivančević, Čarls Simić, Danijel Dragojević. Ma koliko bežao od uzora, u mom pisanju postoji odjek svakoga od njih.
Poslednja knjiga koju ste pročitali: Bernhardov “Poremećaj”. Čitati Bernharda zahteva fokus, disciplinu i volju da se odreknemo standardnih formi. Kad god neku od njegovih knjiga privedem kraju, osećam se kao budistički monah.
Omiljeni filmski lik: Ako pitanje obuhvata i serije, Fleabag i njen sveštenik. Njih dvoje nemaju niti jednu lošu scenu ili dijalog za koji sam poželeo da je napisan imalo drugačije.
Sportski događaj koji Vam je ostao u sećanju: Zlato reprezentacije u Atini 1995. Košarku sam pratio i pre toga, ali od tada sam zaljubljen u tu igru.
Tim za koji navijate: Košarkaški klub Crvena Zvezda. Klubove ne biramo ništa više nego što možemo da biramo sebi roditelje. Kada ne igraju moji, mahom navijam za totalne autsajdere. Smatram prirodnim biti na strani prezrenih na svetu.
Omiljena narodna izreka: Ne volim narodne izreke. Izbegavam fraze i automatski govor koliko god je to moguće.
Koje pitanje najviše mrzite: “Možete li to da prokomentarišete?” To je pseudopitanje. Novinarski tekst koji se mahom sastoji od kontrastiranja nekolicine mišljenja javnih ličnosti po pravilu nije informativan. Novinari moraju da imaju odnos prema onome o čemu pišu.
Vaša najveća nada: Da studenti polože ispit u oktobarskom roku. Da živim tako da moj sin uvek bude ponosan na mene. I naravno, svetska revolucija.




