Kultura

Ja, Nebojša Lapčević

Književnik, urednik programa u Legatu Milića od Mačve u Kruševcu, predsednik Književnog kluba Bagdala. Autor 14 knjiga. Napisao libreto za scensku kantatu Krst svetoga cara Konstantina i libreto za prvu kruševačku operu Lazarevo obretenije. Dobitnik nekoliko značajnih nagrada. Pesme su mu uvrštene u nekoliko antologija i prevedene na nekoliko evropskih jezika. U 2019. godini objavio je pesme Berači polena u kraljevačkoj Povelji.

Ime i prezime: Nebojša Lapčević

Datum i mesto rođenja: 1966. Kruševac

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Vratiti se u prošlost. Tada nije bilo mobilnih telefona, a čovek je kao društveno biće nekada bio komunikativniji i humaniji. Ova globalna pošast, virus koji sve napada, dodatno će nas vezati za tehniku, sve dok se ne okrenemo sebi.

Koju osobu najviše cenite: Cenim iskrene osobe. Po Dostojevskom ,,Ništa na svetu nije teže od iskrenosti“.

Grad u koji želite ponovo otići: U Nicu, da ponovo prošetam sa senkama indigo boje na Engleskom šetalištu.

Jelo koje biste mogli jesti svakoga dana: Nisam baš pristalica jednolične hrane. Volim domaću kuhinju.

Kome najviše verujete: Treba poći od porodice okupljene oko trpeze ljubavi.

Gde se najbolje odmorite: Volim letovanje, mešavinu mora i sunca, prelivenog u literaturu.

Najbolji dan u životu: Nadam se da tek sledi. Zora je, pođimo da saberemo svetlost.

Poslednja laž na koju ste naseli: Toliko je laži oko nas u realnom svetu da se trudim da živim u svom ,,paralelnom svetu“. Sadašnjica je čini mi se velika civilizacijska laž.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Nisam na društvenim mrežama. Ljubitelj sam pisanih medija i knjiga. Elektronsku tehnologiju prilagođavam sebi, isključivo kao nephodni savremeni alat.

Najlepši poklon koji ste dobili: Recimo, umetnička slika Opus 1450, koju mi je poklonio slikar Slobo Jevtić Pulika koji živi u Francuskoj.

Omiljena životinja: Imao sam divnog psa Velikog šnaucera, Baki Won Valen koji mi je bio potpuno odan. Ličio je na ,,nasmešenog psa“ kako je pevao Džoni Štulić, mogao je da podigne samo jedno uvo i voleo je da pije pivo.

Omiljeni muzičar ili bend: Mik Džeger, najbolji koncert koji sam gledao je koncert Rolingstounsa na Ušću u Beogradu.

Omiljeni pisac: Franc Kafka i Horhe Luis Borhes

Poslednja knjiga koju ste pročitali: Knjiga eseja Duhovi Balkana, Dragana Jovanovića Danilova. Pomenuću jednu rečenicu: ,,Celi svet nije drugo do tekst“.

Omiljeni filmski lik: Lik Evgenija Onjegina koji tumači sjajni Rejf Fajns.

Sportski događaj koji Vam je ostao u sećanju: Finale Kupa Šampiona 1991., utakmica Crvene zvezde i Olimpika iz Marseja na stadionu Sveti Nikola u Bariju.

Tim za koji navijate: Crvena zvezda, inače, autor sam dve knjige iz dokumentarno-publicističke proze Srce na teren (Narodna knjiga) i Još uvek u igri (Arte).

Omiljena narodna izreka: Dve stvari se ne odvajaju od laži: velika obećanja i velika opravdanja.

Koje pitanje najviše mrzite: Kad povodom izlaska moje nove knjige, novinar pita kada planiram novu knjigu. Jer, pisanje je ozbiljan unutrašnji izbor u odnosu na spoljni svet. Upotrebiću jedan svoj stih: pesnik koji diše vazduh, težak vazduh diše.

Vaša najveća nada: Kako sam napisao nekoliko libreta za operu, želja mi je da naredna opera bude postavljena u inostranstvu. Pre toga, ostaje nada da će čovečanstvo dobro čuti i zapamtiti aplauz medicinarima koji spašavaju ljudske živote.

Slični članci

Back to top button