Specijal

Nenad Jaćović: Kamata je zlo

Neko beše Nenad Jaćović. Rođen u Čačku, ali rodom sa Golije kod Novog Pazara. Beše čovek koji je video slobodu i robiju, novac i besparicu… Bio je jedan od retkih ljudi koji je ušao u kriminal, ali je iz kriminala izašao kao borac protiv kriminala. Govorio je protiv droge i protiv kamate.

Nenad Jaćović je odrastao u seoskoj porodici, čini mi se u selu Zdravljak na planini Jelici, ali su njegovi roditelji pored seoskih poslova radili i u čačanskoj industriji. Imao je mlađeg brata, ali je Nenad poslat na Goliju, u zavičaj, da odraste sa rodbinom. Razlog za to beše vrlo jednostavan. Roditelji Nenada Jaćovića bili su gluvoneme osobe i želeli su da dete koje govori nauči jezik sa rodbinom.

Nakon što se među rođacima na Goliji naučio govoru, vratio se u Čačak i krenuo u školu.

Bio je snažno dete. I sutra snažan čovek. Kao od Golije odvaljen.

U jednom trenutku života krenuo je stranputicom. Ušao u kriminalne vode, ali ni tada nije zaboravio da bude čovek.

Pričao je… Jednom prilikom, u Rumi, izbavio je doktorku, Ruskinju, od kriminalaca. Naime, jedna grupa žena iz Istočne Evrope transportovana je kroz Srbiju prema Italiji, a među njima je bila doktorka kojoj je neko obećao da će u Italiji raditi u ordinaciji.

Neki kriminalac je želeo silom da odvede Ruskinju u krevet, ali tada je obraz pokazao Nenad Jaćović i zaštitio nejaku ženu koja je želela da radi kao lekar, a ne kao prostitutka.

Nije se uklapao u kriminalne radnje, ali je ušao u teško zlo koje se zove kamata.

Naime, pozajmljivao je novac… Kada jedan Čačanin nije hteo da mu vrati novac, ili nije mogao, Nenad Jaćović ga je stavio u škaf automobila… Dobio je za to delo dve godine zatvora. Ležao je u KPZ Niš. I sam Nenad je govorio kako kaznena politika nije ni blizu pravde: “Meni dve godine, a nekom što je krao šumu isto dve godine! To nije u redu!”

A šta je Nenad Jaćović radio u zatvoru? Tamo je uređivao zatvorske novine. Eh. šta bi neki komunistički disidenti dali da su mogli takav podatak staviti u svoje biografije!

I u zatvoru se Nenad Jaćović ponašao kao čovek. Štitio je jednog imućnog Albanca, zatvorenika, od narkomana koji su pokušavali da ga reketiraju.

Nenad Jaćović je bio jedan od glavnih organizatora protesta zatvorenika koji se dogodio u niškom zatvoru neposredno nakon 5. oktobra 2000. godine. U zatvoru se promenio. Odlučio je da se više ne vraća u kriminal.

Kada je izašao na slobodu, posvetio se novinarstvu, ali u novinarstvu nije bilo mnogo novca. Otvorio je i kafanu… Snalazio se. Inače, bio je razveden, a imao je kćerku i bio veoma vezan za svog mlađeg brata. I za zavičaj predaka, planinu Goliju kod Novog Pazara.

Po izlasku iz zatvora, govorio je Nenad Jaćović da je kamata zlo. “Kada sam došao pred kuću jednog dužnika, pogledala me njegova kćerka, kako me samo pogledala… Od tog pogleda sve u životu mi je krenulo nizbdo”, govorio je.

Osnovao je organizaciju “Volim Srbiju” i na adrese 22 lokalna parlamenta poslao zahtev za podršku inicijative za borbu protiv narkomanije. Podrška je stigla od polovine gradskih parlamenata.

Inicijativa za borbu protiv narkomanije koju je pokrenuo Nenad Jaćović sadržala je pet tačaka: da se problem narkomanije proglasi prioritetom; da se u rešavanje ovog problema uključe sve državne institucije; da se pooštri kaznena politika prema dilerima droge; da se na državnom nivou organizuje rad posebnih ustanova za lečenje bolesti zavisnosti; i da se sprovodi neprekidna kampanja o prevenciji bolesti zavisnosti po školama i fakultetima.

Napisao je roman Ledena stena. To je svedočenje o zlu, nasilju, mržnji i nehumanosti među zatvorskim zidinama. Roman je pisan direktnim rečnikom surove ulice.

„Svi događaji opisani u knjizi su potpuno istiniti. Imena osuđenika nisu navođena u potpunosti. Tačna imena i prezimena korišćena su samo za službena lica. Za lica kojima nisam uspeo saznati generalije koristio sam nadimke po kojima su poznati u robijaškim krugovima”, govorio je Jaćović.

Nenad Jaćović nije više na ovom svetu. Legao je jedne večeri, ali ujutru nije ustao iz kreveta. Kad pomislim na njegovu smrt, zapitam se: zašto nismo mogli da mu nađemo posao i vratimo ga među ljude. Ipak je, među svima, bio bivši osuđenik, a želeo je da doprinese Jelici, Čačku, Goliji, Novom Pazaru, Srbiji.

Bio je jedan od retkih ljudi koji je ušao u kriminal, ali je iz kriminala izašao kao borac protiv kriminala.

Govorio je protiv droge i protiv kamate.

Ovo nije priča o Nenadu Jaćoviću. Ovo je pitanje za svakoga: kako pokajanog osuđenika zaposliti? Kako mu naći mesto među ljudima?

piše: Enes Halilović

izvor: oko.rts.rs

Slični članci

Back to top button