Damir Camić-tri pjesme
VALCER NOĆU
Skupljao sam grijehe kroz tvoju bol
kao što prosjaci paru skupljaju.
Na stubištu ispred dvorišta te gledam ljutitu i bajnu.
Moždano posudje tvoje puno talasa, vatre i tišine,
ja sa talasom lijepih uvjerenja bacam dijademe na tvoju glavu.
Ozvezdana sfera u polju zvjezdanije,
grlim te i prisvajam
tvoja bijela put me željom ispuni
i Bog mi sreću dodijeli,
nokturno nas preboli.
Sreo sam te mraku,
ranjivu i plaĉljivu
sa uramljenim kamenom u srcu.
PISMO GOSPOĐICI
Milo biće moje, razumijem da sam ĉovjek kojeg
nikada više nećeš voljeli,
ĉudno se osjećam, tvoja me hladnokrvnost zabavlja.
Interesuješ me kao moralni princip fiziološkog procesa.
Možda i jesam svo vrijeme na ivici propasti
osim uzajamne ljubavi ne mogu djelati.
UbjeĊivao sam sebe da nijesam pokoran
tvojoj ljepoti što stoji uz tvoj mladi život,
zaljubljenost je tajna koju sebi nijesam priznao.
Sada ti svu dušu otkrivam, budi humana,
zadrži pismo za sebe, iako znam da samo
mrtva usta ćute. Silno želim tvoju ljubav
koju niĉim od boga ne zaslužujem.
Jesam ja zaljubljen, u mojim godina to je zabluda,
ali sebi pribavim zadovoljstvo znavši da oĉuvanje
vrijedi dostojanstva – moj obraz.
I to nije sve, gospoĊo!
Rijetkost je u ljubavi da se obje vrste uklope
uzajamnim djelovanjem. Rijetkost je vidjeti
tvoje skarletne noge, tvoj besprekorni temelj egzistencije.
Pokreti koji priliĉe samo tvojim godinama,
daju izgled da strmoglavice u ponor skoĉim.
Tvoje oĉi su praznik za moju dušu.
Ali sada je kasno da popijem tvoje suze.
Zbog tebe se osjećam poražen.
U ljubavi pamet ne pomaže naroĉito, ona najbistrijeg
ĉovjeka naĉini glupim.
Nemarna rijeĉ gora je od udarca.
Bol udarca proĊe kao voz.
Bol rijeĉ ostaje kao ukopan mrtvac.
Osjećam neodreĊenu bolnu želju za
povratkom mog prošlog života.
Vežu se teške uspomene koje ne blijede
nego sve više dobijaju obrise kajanja.
Sada iza mene ostaje veĉe, jedno nesnosno
opredjeljenje pada u brdovite predjele, u sasušeni mir.
Sudbina moja daje povod da imaš
bezobzir o meni.
Znam da tvoja pleća neko drugi ljubi,
nije dostojno da te razuvjeravam,
niije dostojno narušavati pehar nakupljene ljubavi.
Lijepa si kao dijete sa slike na sapunu,
zato mi nemoj sprati sjećanja da sam
i ja nekada bio srećan s tobom.
HODAČ
Hodač po travi,
Simboliĉno mu ukazuje da je satkan od zemlje.
Žile nožne kao kandže tigra izlaze po koži,
efemerni užitak prirodni.
Hodaĉ želi da se sa prirodom združi
farovi auta sa ceste uz sunce u oĉi mu blješte, suze mu se prosipaju po licu,
trava mu oštricom vrha prst raspori
-gubi se u hodnicima vremena.
