Ja, Muanis Sinanović

Ime i prezime: Muanis Sinanović

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Teško. Društvene mreže su naša stvarnost, koja je takođe vrlo ružna, apokaliptična. Ja od nje ne bežim. Mnogo ih koristim. Ako bih, međutim, morao, proveo bih sedam dana kao inače: u čitanju i učenju, te fizičkim aktivnostima, sa tegovima, u šetnji. Skupljao bih odlomke iz knjiga koje bih mogao objaviti na društvenim mrežama, haha.

Koju osobu najviše cijenite: Među prisutnima, svoju majku, ženu i brata. Među vječnima Božje poslanike, Muhameda, Isusa, Mojsija i ostale. I one koji su žrtvovali svoje ovozemaljske života za pravdu, mnogi su anonimni, a među poznatima izdvaja se Malcolm X.

Grad u koji želite ponovo otići: Istanbul i Črnomelj, gradić u kojem sam proveo prvih sedam godina života. Nikako da odem na taj izlet.

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Puter od kikirikija sa urmama, haha. I majčinu pitu.

Kome najviše vjerujete: Bliskim ljudima i ljudima koji mnogo i iskreno razmišljaju.

Gdje se najbolje odmorite: U svome krevetu, u domaćem kraju. Pored vode, bilo koje: može biti lokalni potok ili more. Možda i u bioskopskoj sali ili na stadionu. Iako se na stadionu nerviram, to je neka vrsta opuštanja.

Najbolji dan u životu: Možda ima nekoliko takvih. To su dani kada se ništa posebno nije desilo, samo sam se osećao povezanim sa svime što postoji i sa Onim koji je to stvorio. Dani bez straha i bez zamerki. Dani koji dolaze iznutra, a ne spolja.

Posljednja laž na koju ste nasjeli: Da vladajuća klasa zna gde se nalazimo i kuda idemo i da može rešiti situaciju. Ne zna i ne može – sve zavisi od nas, naroda.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Veoma. Koristim ih za samoizražavanje i objavljivanje beleški, utisaka, spoznaja, koje kasnije proširujem u eseje i slično. Takođe ih koristim za sticanje i deljenje informacija i znanja. Mnogi se protive tome. Ali bez društvenih mreža mnogo toga ne bismo znali, jer i glavni mediji imaju svoju agendu. Živimo u vremenu divergentnog mišljenja, kada je potrebno brzo povezivati informacije u širu sliku, a mreže u tome mogu pomoći ako znamo da ih koristimo i proveravamo informacije.

Najljepši poklon koji ste dobili: Gitara i svetiljka za noćno čitanje knjige, koja se pričvršćuje na koricu.

Omiljena životinja: Slon.

Omiljeni muzičar ili bend: Nekada sam ih imao. Kultura nas pritiska da izaberemo nekoga ko je “jedini i pravi” i da ga nosimo kao značku. Ali, s godinama shvataš da su te stvari relativne, da idoli nisu stvarni. Nekoliko meseci sam se postio od popularne muzike i njenih obrazaca doživljavanja zvuka i života, koji su imperijalistički obrasci. Sada se prepuštam samo plemenitim zvucima sa raznih strana sveta i vremenskih perioda.

Omiljeni pisac: Odgovor je sličan prethodnom.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: Benjamin Labatut – Slepo svetlo.

Omiljeni filmski lik: Richard iz Dead Man‘s Shoes.

Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Euro 2000, utakmica između Slovenije i Jugoslavije. Slovenija je vodila 3:0, a zatim je Jugoslavija sa igračem manje brzo izjednačila. Verovatno će se ovde ubrojati i nedavna pobeda mog Celja nad Istanbulom Bašakšehirom sa 5:1 u Konferencijskoj ligi, koju sam ispratio uživo.

Tim za koji navijate: NK Celje.

Omiljena narodna izreka: Strah je šupalj, a oko njega nema ničega. Slovenačka.

Koje pitanje najviše mrzite: Odakle si.

Vaša najveća nada: Slobodna Palestina kao prva domina u oslobađanju celog sveta.