Osvrt na knjigu “Bajke za odrasle” Jasmine Luboder Leković

Zbirka poezije Bajke za odrasle na veoma upečatljiv i satiričan način oslikava naše društvo. Od djetinjstva nam ukazuju na značaj pričanja bajki. Jasminine pomjeraju granice, jer govore i opisuju događaje poslije onog čuvenog The end-a. I svima nam postavljaju pitanje – da li bi bajke zaista bile bajke ako bi opisale brak glavnih junakinja ili period u kom počinju stvarni životni problemi? Na veoma jezgrovit način, zbirka nam otvara probleme savremenog društva, ali nas i suočava sa njima. Izraz bajke, prije svega, implicira nam događaje koji se oslanjaju na fantastiku i prisustvo fantastičnih bića dok se u odrasloj dobi svako od nas bori sa životnim izazovima sredine u kojoj živimo; te jednu Alisu u zemlji iluzija možemo naći podjednako zbunjenu, kao i onu kod Luisa Kerola.

Zbirka broji trinaest pjesama koje su pisane slobodnim stihom. Prva pjesma je Uputstvo za upotrebu. Čitalac je aktivan i mora aktivno učestvovati u kreiranju pjesme, dopisujući informacije po svom izboru. U pjesmi je prisutno direktno obraćanje ljudima kroz satiričan ton: „Svaka sličnost sa likovima iz stvarnog života je namjerna.” Zbirku zaključuje Uputstvo za poslije.

Pjesma Pinokio sa hiljadu lica

Pjesma počinje kao i svaka bajka riječima… nekada davno… ukazujući na davnašnji život ljudi u Sandžaku bez društvenih mreža, o posecima,udjeljivanju sadake, o trenucima koji su zapravo živjeli u sjećanjima postavljajući nam pitanje: „Šapućemo li sebi da ono što nije fotografisano, nije se ni desilo?”

Petar Pan i Zvončice satiričan je prikaz današnjice, ali i načina funkcionisanja u muško-ženskim odnosima. Petar Pan, simbol vječitog dječaka, koji posredstvom ,,pametnog telefona” lako odluta do svojih Zvončica: ,,Od lajka do poruke. Da niko ne sazna.”

Oslikana je jedna od tabu temu u Sandžaku, koja je svima poznata i, nažalost, veoma česta – preljuba.

Hanuma Petra Pana u međuvremenu mijesi pitu.

Ona hanuma sa kojom on živi srećno, doduše, samo na profilnoj fotografiji..

Na veoma satiričan način prikazani su urušavanje i degradacija porodice, porodičnog mira, ali sve to kroz prizmu bajke i prototipa.

Glavna tema teksta je pitanje identiteta u savremenom svijetu, posebno u kontekstu društvenih mreža i onlajn interakcija. Lirski subjekat govori o stvarnom ja i maskama koje nosimo u digitalnom prostoru.

Stil je introspektivan, postavljaju se retorička pitanja koja podstiču razmišljanje. Upotreba pitanja naglašava nesigurnost i potragu za odgovorima, čime se čitatelj poziva na ličnu refleksiju.

Tekst je organizovan kroz niz pitanja koja čine njegovu strukturu. Ova struktura može simbolizovati kompleksnost ljudskog identiteta i izazove koje donose savremenom društvu.

Mogu se identifikovati simbolični elementi koji predstavljaju borbu sa identitetom i društvenim pritiscima. Pitanja su u formi koja stvara određeni ritam i dinamiku, što dodatno privlači pažnju čitatelja.

Poruka djela može biti kritika savremenih društvenih normi koje oblikuju naše ličnosti i introspekciju. Lirski subjekat ukazuje na važnost autentičnosti i samoispitivanja u eri digitalizacije.

Kroz analizu zaključujemo da Bajke za odrasle duboko zalaze u pitanje ljudske prirode, identitet koji preuzimamo u interakcijama sa drugima, pozivajući nas na preispitivanje vlastitih uvjerenja i ponašanja u svijetu koji se mijenja nevjerovatnom brzinom.

Jasmina Halilović