Kultura

“Preporod” oštro upozorava: Svako preimenovanje jezika predstavlja njegovo nepriznavanje i negiranje

“Imajući naglašenu društvenu odgovornost te posvećujući posebnu pažnju bosanskom jeziku kao jednoj od fundamentalnih kulturno-identitetskih vrijednosti bošnjačkog naroda i drugih građana koji govore bosanskim jezikom, a nakon što su se u javnosti pojavile informacije o problemu statusa bosanskog jezika i književnosti u obrazovnom sistemu u Kantonu Sarajevo, odnosno nakon izostanka zvaničnog izjašnjenja i neizostavno potrebnog zvaničnog pojašnjenja Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo u vezi s ovim problemom, Bošnjačka zajednica kulture ‘Preporod” kao temeljna i najstarija organizacija kulture i identiteta Bošnjaka i bošnjačka kulturna matica” izdala je “Saopćenje za javnost povodom problema statusa bosanskog jezika i književnosti u obrazovnom sistemu u Kantonu Sarajevo”, koje potpisuje njen predsjednik prof. dr. Sanjin Kordić. Saopćenje prenosimo u cijelosti.

1. Ograđujući se od mogućih dezinformacija uvjetovanih izostankom očekivanog zvaničnog izjašnjenja i pojašnjenja sa strane Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ izražava nadu da informacije o problemu statusa bosanskog jezika i književnosti u obrazovnom sistemu u Kantonu Sarajevo koje su se pojavile u javnosti nisu tačne, odnosno da najnovijom reformom osnovnoškolskog obrazovanja u Kantonu Sarajevo nastavni predmet Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost, Srpski jezik i književnost u prvom, drugom i trećem razredu osnovne škole nije ukinut ili zamijenjen nastavnim područjem Izražavanje i stvaralaštvo ili suštinski integriran u ovo nastavno područje na način gubljenja vlastitog imena ili statusa samosvojnog, zasebnog i cjelovito zaokruženog nastavnog predmeta koji je imao prije aktuelne reforme, kako na to može uputiti Nastavni plan devetogodišnje osnovne škole kao zvanični akt Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo.

2. Maternji jezik jedna je od fundamentalnih kulturno-identitetskih vrijednosti svakog naroda, kao i neotuđivo elementarno ljudsko pravo, koje je garantirano i Ustavom Bosne i Hercegovine, što se je slučaj i s književnošću na maternjem jeziku kao fundamentalno važnim sadržajem kulturnog pamćenja svakog naroda. To pravo odnosi se i na naziv jezika i književnosti, kao i na mogućnost upotrebe i izučavanja maternjeg jezika i književnosti u obrazovnom sistemu bez ikakvih prepreka, uključujući i jezičku nominaciju, koja se ni na koji način ne smije dovoditi u pitanje, mijenjati ili podvoditi pod neki drugi naziv i sl. Stoga upozoravamo da bi svaki eventualni čin ove vrste bio čin nedopustive renominacije ili denominacije maternjeg jezika i književnosti u obrazovnoj praksi, te praktično čin uskraćivanja elementarnog ljudskog i Ustavom garantiranog prava na maternji jezik i književnost, bez obzira na namjere.

3. Po Ustavu Bosne i Hercegovine, ali i Ustavu Kantona Sarajevo, službeni jezici u Bosni i Hercegovini, uključujući i Kanton Sarajevo, jesu bosanski, hrvatski i srpski jezik, i oni se kao takvi, sa svojim vlastitim nazivima, moraju uvažavati u svim oblastima društva, uključujući i obrazovni sistem, sve to s pripadajućim književnostima. To je i suštinski nužno s obzirom na multietnički / višenacionalni karakter bosanskohercegovačkog društva, te također upozoravamo da bi eventualno, svjesno ili nesvjesno, izravno ili posredno, renominiranje ili denominiranje nekog od jezika i književnosti u obrazovnoj praksi, bez obzira na razloge i način na koji se provodi, praktično značilo i njihovo svjesno ili nesvjesno nepriznavanje i negiranje kao samosvojnog jezika i književnosti, kao i, u konačnici, nepriznavanje i negiranje samosvojnog kolektivnog identiteta naroda i građana koji su govornici pojedinog jezika.

4. U skladu s gornjim, nedopustivo je eventualno preimenovanje i/ili suštinsko integriranje nastavnog predmeta Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost, Srpski jezik i književnost u prvom, drugom i trećem razredu osnovnih škola u Kantonu Sarajevo u nastavno područje Izražavanje i stvaralaštvo, posebno na način da nastavni predmet gubi status samosvojnog, zasebnog i cjelovito zaokruženog nastavnog predmeta koji je imao prije aktuelne reforme, tim prije što se – sudeći po Nastavnom planu devetogodišnje osnovne škole kao zvaničnom aktu Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo – ovo preimenovanje i/ili suštinsko integriranje odnosi isključivo na maternji, odnosno bosanski, hrvatski ili srpski jezik i književnost, dok su u Nastavnom planu nastavni predmeti Engleski jezik, kao nastavni predmet iz prvog stranog jezika, te Vjeronauka i Društvo / kultura / religija, kao izborni nastavni predmeti, zastupljeni kao samostalni nastavni predmeti, bez da su njihovi nazivi zamijenjeni ili suštinski integrirani nazivom Izražavanje i stvaralaštvo, iako praktično pripadaju istom nastavnom području.

5. Eventualno preimenovanje i/ili suštinsko integriranje nastavnog predmeta Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost, Srpski jezik i književnost u prvom, drugom i trećem razredu osnovnih škola u Kantonu Sarajevo u nastavno područje Izražavanje i stvaralaštvo posebno bi bilo štetno po status bosanskog jezika i književnosti, koji se kao maternji jezik i književnost Bošnjaka i drugih govornika bosanskog jezika osporavaju duže od jednog stoljeća, što je slučaj i tokom prethodnih desetljeća u bosanskohercegovačkom entitetu Republika srpska. Stoga upozoravamo da je status samosvojnog, zasebnog i cjelovito zaokruženog nastavnog predmeta iz oblasti bosanskog jezika i književnosti kakav je postojao prije aktuelne reforme nužan i morao bi biti neupitan, a jednako se odnosi i na status nastavnog predmeta iz oblasti hrvatskog i srpskog jezika i književnosti kako u Kantonu Sarajevo, tako i u Bosni i Hercegovini uopće. Eventualnim ukidanjem samosvojnosti, zasebnosti i cjelovitosti nastavnog predmeta iz oblasti bosanskog jezika i književnosti praktično bi se doprinijelo upornom nepriznavanju i negiranju bosanskog jezika s pripadajućom književnošću, a posljedično i njegovih govornika, s brojnim dalekosežnim posljedicama.

6. S obzirom na to da se dosad Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo nije zvanično izjasnilo u vezi s eventualnim problemom bosanskog (kao i hrvatskog i srpskog) jezika i književnosti u obrazovnom sistemu u Kantonu Sarajevo, odnosno nije javnosti pružilo očekivana pojašnjenja, kao što, također, nije odgovorilo ni na službeni dopis koji je Ministarstvu ovim povodom ranije uputila Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, ovim putem od Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo tražimo hitno zvanično izjašnjenje i pojašnjenje stvarnog statusa bosanskog (kao i hrvatskog i srpskog) jezika u obrazovnom sistemu u Kantonu Sarajevo, a kako bi se razriješile nedoumice i zabrinutost u javnosti.

7. Ukoliko su, pak, tačni navodi koji su se pojavili u javnosti, a koji najavljuju preimenovanje i/ili neprimjereno suštinsko integriranje nastavnog predmeta Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost, Srpski jezik i književnost u nastavno područje Izražavanje i stvaralaštvo, odnosno praktično ukidanje samosvojnog, zasebnog i cjelovitog nastavnog predmeta iz oblasti bosanskog (kao i hrvatskog i srpskog) jezika i književnosti u prvom, drugom i trećem razredu osnovnih škola u Kantonu Sarajevo, od Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo zahtijevamo da obustavi primjenu spornog Nastavnog plana u obrazovnom sistemu u Kantonu Sarajevo bez odlaganja.

8. Reforme sistema obrazovanja nužne su kako u Kantonu Sarajevo, tako i uopće u Bosni i Hercegovini, ali se one nikako ne smiju ostvarivati mimo najviših naučno-stručnih standarda u svakom aspektu reformskih procesa, a posebno ne na način koji bi eventualno dovodio u pitanje temelje obrazovnog sistema, pa tako i status maternjeg – bosanskog (hrvatskog i srpskog) jezika i književnosti, kao i drugih disciplina od fundamentalne važnosti za kulturu i identitet Bosne i Hercegovine i njenih naroda i građana. Naprotiv, reforme se moraju provoditi na neupitan ekspertski način, uključujući i onu vrstu jezičke i kulturno-identitetske svijesti i odgovornosti koje postoje u svim samosvjesnim evropskim i svjetskim društvima, s čim su u vezi javno dostupni brojni jasni primjeri. S ovim u vezi, skrećemo posebnu pažnju i na, između ostalog, Zakon o upotrebi srpskog jezika u javnom životu i zaštiti i očuvanju ćiriličkog pisma u Republici Srbiji ili Zakon o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma u bosanskohercegovačkom entitetu Republika srpska, odnosno na Zakon o hrvatskom jeziku u Republici Hrvatskoj, kojima se na poseban način štiti, njeguje i afirmira srpski, odnosno hrvatski jezik.

9. Izazov bosanskohercegovačke višejezičnosti, tj. činjenica postojanja triju službenih jezika u Bosni i Hercegovini s pripadajućim književnostima, ne može se rješavati na način eventualne renominacije ili denominacije službenih jezika i njihovih književnosti u obrazovnom sistemu niti na bilo koji drugi neprimjeren način, već isključivo na temelju jezičke i književne realnosti, odnosno uopće kulturno-identitetske zbilje u Bosni i Hercegovini, što su pitanja za koja je naučno-stručna zajednica već dala odgovarajuća rješenja, te bi ih trebalo poštovati, uvažavati i primjenjivati. Također, prilikom osmišljavanja i provođenja reformi obrazovnog sistema nužno je voditi računa i o koordiniranju reformi između različitih administrativnih jedinica u Bosni i Hercegovini, a kako reforme ne bi doprinijele daljnjem fragmentiranju obrazovnog sistema, ali i daljnjem dezintegriranju države, pa tako i onoj situaciji da su npr. u različitim kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine obrazovni sistemi različiti čak do pune nepodudarnosti, što je problem za sebe, mada je također u bliskoj vezi sa statusom bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika u obrazovnom sistemu.

10. S gornjim u vezi, skrećemo, također, pažnju na značaj i dalekosežnost administrativnih odluka uopće, pa tako i administrativnih odluka u vezi s obrazovnim sistemom. Naime, upravo administrativnom odlukom nekadašnjih austrougarskih vlasti u Bosni i Hercegovini 1907. godine naziv bosanski jezik zabranjen je i zamijenjen nazivom srpskohrvatski jezik, što je podržao i dio tadašnje bošnjačko-muslimanske političke i društvene elite, nadajući se za njih povoljnijem rješenju njima važnijeg pitanja agrarne reforme. Istina, austrougarske vlasti Bošnjacima – muslimanima iznimno su dopustile internu upotrebu naziva bosanski jezik, ali će i u internim bošnjačko-muslimanskim krugovima ovaj naziv vremenom biti napušten, a onda i u potpunosti potisnut nakon uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tim prije što je prethodno izašao iz upotrebe u zvaničnoj sferi društva i obrazovnom sistemu. Osim što je dio povijesti negiranja, ali i autonegiranja bosanskog jezika, ovaj primjer istovremeno je i podsjetnik i upozorenje o izrazitoj delikatnosti i dalekosežnosti promjena u sistemu obrazovanja, posebno promjena koje se tiču fundamentalnih pitanja, kakvo je upravo i pitanje maternjeg jezika i njegova položaja u obrazovnom sistemu, te se u tom smislu od Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, ali i svih drugih nadležnih obrazovnih vlasti u Bosni i Hercegovini očekuje naglašena odgovornost pri osmišljavanju i provođenju reformi u obrazovnom sistemu kao jednoj od temeljno važnih društvenih oblasti.

11. Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, između svega ostalog, zaslužna je i za obnovu naziva bosanski jezik tokom devedesetih godina 20. st. te za njegovo domaće i međunarodno afirmiranje i priznanje, kao i za prvu savremenu standardizaciju bosanskog jezika, uključujući i objavljivanje prvog i jednog zvaničnog bosanskog pravopisa 1996. godine, i kao takva nastavit će s naglašenom društvenom odgovornošću pratiti problem statusa bosanskog jezika i književnosti kako u ovom, tako i u svim drugim slučajevima. To je činila i ranije, te je, pored ostalog, 2002. godine izdala Povelju o bosanskom jeziku, koju je potpisalo 60 najuglednijih bošnjačkih intelektualaca i pisaca ovog vremena, suprotstavljajući se svakom obliku ugrožavanja, odnosno nepriznavanja i negiranja ili bilo kojoj drugoj vrsti dovođenja u pitanje bosanskog jezika kao takvog i njegova statusa. Iste stavove Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ zastupa i danas, te će u tom smislu bez ustezanja i kompromisa reagirati na odgovarajući način svaki put kad se za to ukaže potreba.

12. Na kraju, a s obzirom na to da je eventualni problem bosanskog jezika i književnosti u obrazovnom sistemu u Kantonu Sarajevo izazvao veliki interes i brojne reakcije u javnosti, očekujemo da će se ovim problemom posebno baviti prije svega naučno-stručna zajednica, odnosno nastavnici i profesori bosanskog jezika i književnosti te druge nadležne institucije poput Instituta za jezik, Filozofskog fakulteta i Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, kao i druge obrazovne i naučne institucije u Bosni i Hercegovini nadležne za pitanja bosanskog jezika i književnosti. Pritom, od svih zainteresiranih aktera očekujemo i tražimo da ovom problemu i svim drugim sličnim problemima pristupaju sa sviješću o fundamentalnoj važnosti ovih pitanja, uzdržavajući se od bilo kakvih njihovih simplifikacija i banalizacija, uključujući posebno dnevnopolitičke ili bilo koje druge neprimjerene (zlo)upotrebe. Jedino takav pristup pitanjima bosanskog jezika podržava Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, sa sviješću i stavom da bosanski jezik, kao i svaki drugi maternji jezik, jeste okosnica kulture i identiteta bošnjačkog naroda i drugih građana koji njime govore te da svako bavljenje ovim pitanjima mora biti na razini koju suštinski status bosanskog jezika zaslužuje – upravo na taj način stvarno se zalažemo za primjeren status bosanskog jezika u našem društvu.

Slični članci

Pročitajte
Close
Back to top button