Novo

U susret 15. julu

Davno je atinski državnik Perikle rekao da tajna slobode počiva u hrabrosti.

Sve događaje istorija treba da pamti. Cjelokupnu istoriju ljudi treba da pamte. Filozof Džordž Santajana je rekao: Oni koji ne pamte prošlost, osuđeni su da je ponove.

Neka se pamti da je 15. jula 2016. u Turskoj život izgubilo 250 ljudi u pokušaju puča i to 183 civila, 62 policajca i 5 vojnika. 2193 ljudi je ranjeno u napadu od strane pučista.

Istog dana bilo je jasno šta je cilj puča!

Cilj je bio zaustaviti jedan drevni narod na putu njegovog naučnog, kulturnog, ekonomskog i sportskog razvoja. Zaustaviti narod koji ima civilizacijsku ulogu i državotvornu svijest. Spletkama, intrigama, pucnjima slomiti volju građana i nametnuti volju. Kao i mnogo puta kroz istoriju, mnogim centrima moći smeta to što jedan drevni narod jeste zapravo mlad narod – više od dvije trećine žitelja Turske su mladi ljudi. Epohalan je napredak koji Turska ostvaruje na polju ekonomije i vojne industrije što mnogim centrima moći u svijetu nije po volji. Obrazovni sistem Republike Turske napredovao je u poslednjih nekoliko decenija do neslućenih visina. Mnogim centrima moći koji prodaju oružje nije po volji ni činjenica da Turska proizvodi razna oružja, dakle ona nije samo mušterija već i prodavac na tom tržištu.

Takođe, svi turkijski i srodni narodi dobili su veći značaj u međunarodnim odnosima usponom Turske. Mnogi narodi širom svijeta osjetili su boljitak zbog toga što se i njihova djeca školuju na izvrsnim fakultetima u Turskoj.

Koliki ugled u svijetu ima Turska danas lako je objasniti na ovoj zamisli: ako bi sproveli neposredne izbore u cijelom svijetu za predsednika Ujedinjenih nacija, kandidat Turske imao bi najveće šanse da pobijedi na tim izborima upravo zahvaljujući tome što bi desetine naroda i desetine država glasale za turskog kandidata ili za onog kandidata kojeg podrži Turska. Taj turski kandidat bio bi u startu popularniji od američkog, evropskog ili ruskog kandidata. Mogao bi dobiti i stotine miliona glasova iz Indije. Samo bi kandidat iz Kine bio takmac turskom kandidatu, ali bi turski kandidat imao veće šanske zbog ugleda koji Turska ima u mnogim zemljama.

Međunarodni poredak bi bio daleko pravedniji kada bi Vijeće sigurnosti UN danas imalo još jednog stalnog člana – ako bi to bila Turska, takva situacija bi samo ojačala ravnotežu u međunarodnim odnosima.

Oni koji su napali volju naroda u Turskoj, čini mi se, jesu samo sredstvo u nečijim rukama. Naručioci napada su sve isplanirali i nisu se nadali da će se svi segmenti društva snažno odupreti ovom puču: političke stranke, sindikati, nevladine organizacije, mediji i poslovni ljudi. Davno je atinski državnik Perikle rekao da tajna slobode počiva u hrabrosti.

Kako su smiješne bile neke države tog 15.jula 2016. i kako su smiješni bili neki svjetski lideri. Očekivali su da Turska klone. Iz daljine gledajući, meni se čini da su građani Turske iz tog događaja izvukli mnoge pouke i izašli jači.

Mnogi ljudi iz svijeta osudili su pokušaj puča. I mnogi ljudi iz Srbije osudili su pokušaj puča 15. jula 2016. Za nas u Srbiji je dobra okolnost činjenica da su Srbija i Turska u veoma dobrim odnosima koji se ogledaju kroz ekonomsku i kulturnu saradnju, ali i kroz turistička kretanja u oba smjera. Nadam se da će odnosi između dvije države da jačaju, na obostrano zadovoljstvo i uz međusobno uvažavanje.

U svakoj državi treba poštovati volju naroda koja treba da je zasnovana na slobodnoj volji svakog čovjeka.

Svi se pokoravamo zakonima da bismo bili slobodni, davno je rekao Ciceron. Zato, završavam ovaj tekst željom da svi ljudi svijeta i svi narodi svijeta žive u miru, slobodi i u ljubavi.

Enes Halilović

Back to top button