Društvo

Ja, Aleksandra Ljubisavljević

U Smederevu završila Gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu studije na Katedri za srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti. Radi u rodnom gradu kao profesor u srednjoj stručnoj školi i bavi se književnim stvaralaštvom. Piše poeziju i prozu i za odrasle i za decu, zaljubljenik u satiru. Objavila je šest knjiga, dve zbirke poezije, knjigu priča, zbirku satiričnih priča i dve knjige za decu, od kojih jednu zbirku bajki, ujedno i književni prvenac. Radi na sedmom rukopisu, romanu za tinejdžere. Član je uredničkog odbora Međunarodnog festivala poezije “Smederevska pesnička jesen” i urednik programa “Smederevski Orfej”. Takođe uređuje “Viteški stihoboj”, poetski program u okviru kulturno-umetničke manifestacije “Despotov grad - srpska prestonica”. Dobitnica je nagrade “Smederevski Orfej” 2020. i “Povelje Naš glas” 2023. godine, za doprinos zavičajnom pesništvu. Njeni tekstovi su nagrađivani i zastupljeni u više različitih zbornika i književnih časopisa.

Ime i prezime: Aleksandra Ljubisavljević

Datum i mesto rođenja: 6. 2. 1971.

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Sa dragom osobom u nekoj lepoj varoši, šetajući ulicama i dišući u ritmu grada; slušati ulične muzičare i plesati na pločniku, diviti se građevinama, fasadama, balkonima, starim vratima, cveću i drveću, uživati u skrivenim lepotama koje se nalaze iza nekog neprimetnog ćoškića, ispijati kafu u bašti pored vode, obilaziti muzeje, piti hladno belo vino na trgovima u smiraj dana; imati uz sebe svesku i olovku. I muziku.

Koju osobu najviše cenite: Dobronamernu

Grad u koji želite ponovo otići: Porto i Trebinje

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Musaka, kačamak, uz to obavezno sir

Kome najviše verujete: Svom suprugu Aleksandru Ljubisavljeviću

Gde se najbolje odmorite: Na moru. Obožavam vodu u svim oblicima, ali mi je svaki boravak baš na moru kao vaskrsenje i početak novog života. Opčinjena sam vodom,  a ništa tako ne regeneriše duh i telo kao more. Sanus per aquam. I zaista, život počinje iz vode, a more je za mene živo biće koje ću voleti do kraja svog postojanja. More je sloboda.

Najbolji dan u životu: Dani kada sam rodila decu i knjige

Poslednja laž na koju ste naseli: Stalno nasedam na jednu istu laž koju samoj sebi govorim – da su svi ljudi u biti dobri, da moraju imati  u sebi makar trunčicu dobrote. I dalje ću verovati u to, po svoj prilici, uprkos iskustvu koje me sapliće.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Onoliko koliko mi vreme dozvoljava kako bih održala kontakt sa dragim ljudima koji nisu uz mene u svakom trenutku i izvestila ih o svojim porodičnim i umetničkim aktivnostima, jer znam da ih to iskreno zanima; naravno, veoma je  važna i povratna informacija, jer i ja volim da znam detalje o dragim osobama i radujem se našim virtuelnim susretima; sve ovo je ujedno i mali elektronski spomenar za mene.

Najlepši poklon koji ste dobili: Patike koje mi tradicionalno poklanja ćerka, sa porukom da nastavim da se krećem i nikada ne stanem. I crteži, misli, stihovi i mini-recenzije koje dobijam na književnim druženjima sa decom.

Omiljena životinja: Imam psa i dve mačke, obožavam ih, ali se oduvek divim konjima.

Omiljeni muzičar ili bend: Muzika je moj hleb nasušni, bez nje ne mogu da živim, pa mi je teško da odgovorim kratko… Najpre postoji čovek koji je sinonim za čitav bend, pa čak i simfonijski orkestar, a to je Dino Dvornik, broj jedan u mom životu. Džoni Štulić i Azra zauvek. Cane i Partibrejkersi. Brkovi. Dubioza kolektiv. Uvek prednost dajem domaćici, ali tu su i Ramštajn, Metalika… The Prodigy, Sleaford Mods… Mocart…

Omiljeni pisac: Meša Selimović i Branko Miljković

Poslednja knjiga koju ste pročitali: Žoze Saramago “Slepilo”

Omiljeni filmski lik: Ilija Čvorović (i neprevaziđeni Bata Stojković); članovi porodice Korleone (Marlon Brando, Al Paćino i Robert de Niro) u “Kumu”; nemoguće je odvojiti filmskog junaka od glumca koji ga tumači.

Sportski događaj koji Vam je ostao u sećanju: Dan kada je Crvena zvezda postala prvak sveta 1991. godine

Tim za koji navijate: Porodica

Omiljena narodna izreka: Sve će na kraju biti dobro.

Koje pitanje najviše mrzite: Napadna pitanja koja se tiču ličnog života

Vaša najveća nada: Da će se nešto nabolje promeniti u zemlji Srbiji i omogućiti mladim generacijama spokojniji život i sigurniju budućnost

Slični članci

Back to top button