Kultura

Glumci amateri održavaju tradiciju pozorišta u Tešnju

Prije 154 godine je prva pozorišna predstava postavljena na daske u Tešnju

TEŠANJ (AA) – Tešanj je grad u kojem je izvedena prva pozorišna predstava u Bosni i Hercegovini, a entuzijasti danas pokušavaju održati kontinuitet pozorišne tradicije.

“Godina 1865. je veoma značajna, zato što je 23. maja lokalni učitelj Stevo Petranović na pozorišne daske postavio Hebelovu ‘Juditu’. Naime, Petranović je došao samo dvije godine ranije u Tešanj, 1863. te je s italijanskog preveo romantičarsku tragediju njemačkog književnika Fridriha Hebela koju je sa svojim učenicima prikazao tešanjskoj publici”, istakao je Haris Agić, sekretar Bosanskog pozorišta Tešanj, dodavši kako je novosadska “Danica” zabilježila da je to prva pozorišna predstava koja je javno izvedena u Bosni i Hercegovini.

Pozorišna tradicija je nastavljena, a entuzijazma nije nedostajalo.

“Samo godinu kasnije, Petranović je na scenu postavio i Šilerove ‘Razbojnike'”, rekao je Agić za Anadolu Agency (AA), nastavivši kako je najznačajniji datum u novijoj historiji ovog pozorišta 23. maj 1953. godine kada je grupa entuzijasta osnovala Amatersko pozorište “Stevo Petranović” u čast prve izvedene predstave u BiH.

Ovo pozorište danas nosi naziv Bosansko pozorište Tešanj. I postoji, odolijeva zubu vremena. Jedan od aktivnih glumaca je i Narcis Halilović koji je već 13 godina član lokalnog pozorišta.

“Bosansko pozorište Tešanj je jako važno u našem odgoju. Odgojen sam ovdje, i to ne znači samo odgoj umjetnika, kreativne duše. Mnogo se stvari dešava van predstave, kroz rad, kroz probe, dosta situacija smo prošli zajedno, sklonjeni smo sa ulice. Ako imamo privatnih problema, to na neki način ostaje pred vratima ovog pozorišta”, istakao je Halilović, dodavši kako se uvijek trude da ljudi, koji dođu na predstavu, izađu s nekim pitanjem, da, zapravo, počnu razmišljati o temi koja se prožima kroz igru.

Admira Šljavić je članica Bosanskog pozorišta Tešanj 11 godina. Ljudi koji su tu su joj motivacija da daske i dalje budu dijelom njenog bića.

“Kada sam trebala prvi put raditi u predstavi, uopće nisam znala da je naše pozorište aktivno. Pred kraj srednjoškolskog obrazovanja, učestvovala sam na priredbi za Dan škole i u publici je bio moj komšija, čika Osmo (Osman Silajdžić op.a.), jedan od najstarijih članova Bosanskog pozorišta Tešanj. Upitao me želim li učestvovati u predstavi jer je čuo kako pjevam, a u predstavi im je trebala muzička podloga, i tako je sve počelo”, kazala je Admira Šljavić, naglasivši kako joj scena mnogo znači, jer je na početku prolazila kroz jako teške trenutke, tako da su joj i scena i društvo umnogome pomogli da sve prebrodi.

Merisa Medarić je članica Bosanskog pozorišta Tešanj osam godina.

“Pozorište je druga kuća, kada si ljut, tužan, sretan, podijeliš sve, i svoj tekst, i svoju emociju. Najljepše na sceni je prije nego što se digne zavjesa kada smo podrška jedno drugome, i ono: ‘Možemo mi to’. I poslije toga aplauz”, rekla je Medarić.

Dunja Šišić, koja je članica BP Tešanj deset godina, kazala je da više voli osjećaj iza scene nego predstave, koje su trenutno zadovoljstvo.

“Volim iza scene naše prijateljstvo, druženje. Imam osjećaj da kada uđem ovim stepenicama, zapravo, sve ostavim vani i ulazim u drugi svijet”, istakla je Šišić.

Halilović je naglasio da su ovi glumci na sceni upravo zbog sebe.

“Najdraže mi je raditi s djecom, jer je najzdravija i najiskrenija interakcija s njima, a najjači aplauz onaj koji dođe od njih”, naglasio je Halilović.

Nagrade kojima se može pohvaliti Bosansko pozorište Tešanj se ne mogu pobrojati, ponosno je istakao Halilović. No, također je rekao da postoji nešto mnogo važnije.

“Budući da smo mi amateri, budući da se držimo, jer nije jednostavno nuditi nešto ovakvo u malom gradu, ili u malim gradovima, ili općenito u Bosni i Hercegovini, amaterizam, čini mi se, sve se manje cijeni, vrednuju se neke druge stvari, tako da je naša najveća nagrada to što mi radimo”, kazao je Halilović.

Glumci Bosanskog pozorišta Tešanj nisu profesionalni glumci nego amateri koje vodi želja, entuzijazam i volja da se ova vrsta umjetnosti ne ugasi u gradu gdje je i začeta u BiH, ali i da se gaji kritički stav koji na kraju donosi promjene, na početku lokalno, a potom i globalno. Kritički stav stvara one koji razmišljaju i to je prvi korak ka promjeni.

Slični članci

Back to top button