Reikarnacija

Ovo je jutro moglo da svane bilo gdje u svijetu. Sasvim

obično.

Jutro okupano suncem, miris proljećne kiše hranio je moju

mladu dušu i iznenada se sjetih rečenice iz mog omiljenog

romana Proljeća Ivana Galeba …da su proljeća nova mitarenja…

Često se poistovjetim sa Ivanom koji je izgubio ruku, a bio

vrsni violinista. Ja sam prosvjetni radnik i veoma volim djecu.

 – Uživala sam u ovom vaskrsnuću. Našla sam na internetu

snimak koji bih rado sa tobom podijelila – rekoh partneru.

– Kao što vidiš na njemu je prikazan toksičan partnerski odnos i objašnjenje zašto je teško izaći iz takvog odnosa.

Na snimku je prikazan balet: baletan u crnom i balerina

u bijelom kostimu. Nadigravaju se zadivljujućim tijelima,

prkoseći zakonima fizike. Baletan je počeo da šamara balerinu, smjenjujući udarce umilnim maženjem, bila je zbunjena i izgubljena. Smjena nježnih i nasilnih scena.

– Znaš da ne volim to, ali daj da pogledam! Da. Baš je muževan. Ali ona i nikako da shvati šta joj on poručuje – on je samo oblikuje kao ženu.

– Ne misliš da je ovo nasilje?

– Naravno da nije, sada se sve naziva nasiljem

Oduvijek si bila naporna. Raduje me što više ovo neću

slušati. Privukao je stolicu, sjeli smo jedno naspram drugog i

slučajno, ne planirajući, pogledali se u oči!

 – Moramo obavijestiti organe reda i mira.

– Jesi li spremna?

– Jesam!

– Šta ćemo reći?

– Ništa, sama situacija će ih navesti da pronađu razloge i

zaključe sve.

– Ovo je bila tvoja odluka.

– Neka bude, jer ja više ne mogu…

Vjetrić je udarao o zavjesu, miris gorke kafe mazio je naše

nozdrve a ja sam se nadala da još diše i da nećemo biti osuđeni.

Zvuci udaraca pisaće mašine u sudnici su mi vratili već

dlutale misli.

Godina rođenja, zapitao je sudija.

– 2016 – rekoh!

– Starost prilikom smrti?

– Šest godina – bračne tri godine, vanbračne tri.

Plodovi – dvije prekrasne kćeri.

Razlog i okolnosti: neslaganje karaktera…

(Sudija je silno želio da izbjegne razloge zbog kojih se desilo

ubistvo, htio je da odmah zaključi razlog po kojem smo došli.)

– Kako je došlo do ubistva?

Tri smrtna metka: prvi je bio u početku braka, drugi za

treću godinu i četvrti, koji ga je i usmrtio, desio se sada u julu.

Nije više mogla izdržati, pokušala sam je krijepiti, oporavljati,

jednostavno nije davala znakove života. (izvještaj PH nalaza

čita sudija)

– Na tijelu su primijećene i posljedice zanemarivanja: teški

oblik koristoljublja, bez trunke empatije, što bi se pravnim

jezikom kazalo zločin bez i jednog predumišljaja. Umirala je

veoma dugo, nakon duge i teške tuge, borila se svim atomima

snage i uvidjeli smo da je bila borac i da je najmanje četiri

godine bila pod teškim pritiskom okoline.

– Postoje zločini iz strasti i zločini logike. Granica između

njih nije jasno određena. Ali krivični zakonik ih relativno

lako razlikuje pomoću pojma predumišljaja. Živimo u dobu

predumišljaja i savršenog zločina. Naši prestupnici više nijesu

ona bespomoćna djeca koja se pozivaju na ljubav. To su zreli i

odrasli ljudi koji imaju neoboriv alibi; to je filozofija koja, pored

ostalog, može zločince da pretvori u sudije. (Pobunjeni čovjek

– A. Kami)

To izdeklamovah – srećom, pojma nijesu imali o Pobunjenom

čovjeku.

– A gdje je ljubav?

– S obzirom na to da ste jako puno voljeli ovdje prisutnog.

Gdje ste ljubav ostavili?

– Uvaženi sudija, ljubav je mrtva ovdje smo zbog njenog

ubistva. A moja osjećanja sam sakrila. Tako daleko… Sakrila

sam ih od ljudi, od sebe, od svoje djece. Da bih mogla da

napravim ovaj korak a to je razvod.

– A gdje ste ih sakrili, morate kazati.

– Dok sam bila u bijeloj kutiji, imala sam pravo na jednu želju.

Željela sam da odem i posjetim najdublji dio Tihog okeana,

oduvijek me voda inspirisala. Ako ste čuli uvaženi sudija za

Marjanski rov koji je u obliku polumjeseca, čija dubina iznosi

veću visinu negoli vrh Mont Everesta. Dugo sam se dvoumila

između ove dvije destinacije, u planinu će svako krenuti da

traži i moli za osjećanja, a u vodu ne. Vode se svi plaše.

Uvaženi sudija, taj mrak i hladnoća Tihog okeana na kom

nema nijedne alge podsjeća na onu tišinu kad ljubav između

supružnika umre i ostane hladnoća koja je neopipljiva, ali tako

bolna da sam baš iz tih razloga i odlučila da tu sakrijem sva

osjećanja i da se u novom životu ne lomim već živim kao sav

pošten svijet – bez imalo osjećanja.

– A zašto ste se odlučili na taj korak baš u trenutku svoje

slabosti iliti predvajanja?

– Ja sam u kutiji imala zadatak da sklopim ogledalo do

najsitnijeg detalja. Istina je da sam djelove i našla u

Marjanskom rovu i kada sam bila pri kraju sklapanja ogledala,

u njemu sam vidjela ljude u sadašnjem vremenu kada su mislili da će me izgubiti. Partner nije gubio vrijeme.

Moje vaskrsenje nijesam smjela dočekati sa onom slikom u

glavi. To je i presudilo. Smrt je samo došla da pokupi zvanično

ostatke već mrtve ljubavi. Treći metak je bio samo povod da se ozvaniči smrt.

– Aferim!

Konačno, svi se u sudnici usaglasismo da je ljubav bila

hrabra i izdržljiva i poželjesmo joj vječni rahmet.

Supružnici, tj. mi poželjesmo da se nikad više ne sretnemo.

Čudno zar ne? Presude ti kad ukradeš, potučeš se, oklevetaš

a kad ljubav ubiješ ne, još te nagrade slobodom…

Sjutradan sam sebi na zdravlje objavila čitulju u novinama

a ona je glasila:

Za nikad neprežaljeni dio sebe od JH za JH.

Ova čitulja je kod živih izazvala čuđenje, a kod mrtvih smijeh.