Kultura
SOBA OD ŽADA

so
šećer
med
šećer
so
led
Svi.
zidovi dišu zeleno
na stolu
čaša dana koje nismo popili
u uglu
sjena razgovora
slano
slatko
hladno
vječno
so kad govoriš
šećer kad šutiš
led kad uzimaš riječ
kroz prozor
neko nosi hljeb…
u vazduhu od stakla
lomljivo
kao obećanja
što nikada nisu stigla do nas
soba od žada
bez nas
a sa svime što jesmo