Kultura

Ja, Safija Vehabović-Parganlija

Safija Vehabović-Parganlija – završila Srednju muzičku školu i Filozofski faklutet u Zenici. Trenutno pohađa magistarski studij na istoimenom fakultetu. Dobitnica nagrade „Slovo Gorčina“ i prve nagrade za mladog pjesnika na „Ratkovićevim večerima poezije“. Autorica je dvije zbirke poezije: “Sapfini magijski harfovi” i “Kuda odletješe Ibrahimove ptice?”

Ime i prezime: Safija Vehabović-Parganlija


Datum i mjesto rođenja: 14. 12. 1990. Zenica


Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Teško, jer tako komuniciram sa većinom ljudi koje volim, a u tom trenutku nismo na istom mjestu.


Koju osobu najviše cijenite: Svoju mamu, ženu čija snaga i dobrota pomjera planine.


Grad u koji želite ponovo otići: Rovinj, grad kojem sam bila prije par godina kao učesnica poetske manifestacije. Malo mjesto, opasano stijenama, morem i raznim znamenitostima.


Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Filete i gljive.

Kome najviše vjerujete: Samoj sebi.

Gdje se najbolje odmorite: U kafiću “Aquarium” (Kod Bobana). Mjesto puno umjetničkih slika, dobre muzike i neopterećenih ljudi.

Najbolji dan u životu: Svaki u kojem pronađem razlog za sreću.

Posljednja laž na koju ste nasjeli: “Sve će se to riješiti”.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Dovoljno.

Najljepši poklon koji ste dobili: Pjesmu.

Omiljena životinja: Mačka.

Omiljeni muzičar ili bend: Dhafer Yousuff. Slušajući njegov “Birds Requiem”, osjećam se kao da sam u nekoj drugoj dimenziji.

Omiljeni pisac: Ne bih mogla da izdvojim jednog, ali mogu reći koga volim da čitam, Nikitu Staneskua, Allesandra Bariicu, Naidu Mujkić, Asmira Kujovića, Enesu Mahmić, Mileta Stojića i dr.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: Thomas Bernhard, “Wittgensteinov nećak”.

Omiljeni filmski lik: Consuelo koju glumi Penelopa Cruz u filmu “Elegija”, rađenom prema knjizi Philipa Rotha “Umiruća životinja”.

Sportski dođagaj koji vam je ostao u sjećanju: Ne pratim sport.

Tim za koji navijate: Ne postoji.

Omiljena nardona izreka: “Sve je to na dugom štapu”.

Koje pitanje najviše mrzite: Ima ih mnogo, ali svode se na zadiranja u intimu od ljudi koje sretnem u prolazu tipa: “Šta čekaš?” (Dok se nisam vjenčala), “Šta čekaš?” (Kada sam u braku, a odnosi se na planiranje djece), “Šta čekaš?” (Dok sam studirala), Šta čekaš? (Dok sam na magistarskom studiju), Šta čekaš? (Tiče se zaposlenja) itd.

Vaša najveća nada: Da će doći dan kada ćemo imati razumijevanja za druge i nećemo bit skloni osuđivanju i nipodištavanju onih koji su drugačiji od nas.

Back to top button