Ja, Boris Kastel

Ime i prezime: Boris Jovanović Kastel

Datum i mesto rođenja: 15.XII 1971. Trebinje

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Lako. Mobilni telefon je važna tehološki superiorna spravica koja nas povezuje sa svijetom, glasom i slovom, kreirajući našu svakodnevicu i književne planove. Bez mobitela, te obaveze realizuju se na klasičan način znatno ljepši i zahtjevniji od društvenih mreža.

Koju osobu najviše cenite: Kada imate brojne heteronime u svojoj poeziji, oni postanu dio porodice i prijatelja koje cijenite jer njihova energija puni mastilo i dušu svakodnevno.

Grad u koji želite ponovo otići: Venecija, grad svih mediteranskih gradova. On vas upije, opija i oplemenjuje i jedinstvena je kota na mapi Mediterana čiji talasi izgovaraju naša imena pretvorena u so.

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Talijanski specijaliteti, prvenstveno riblje delicije, mada pjesnici Mediterana moraju biti oprezni da ih ne umreže ribari s obzirom da ko jednom svojevoljno uskoči u mrežu mediteranskih čarolija, nikada više ne može izaći iz nje.

Kome najviše verujete: Talasima prorocima dok mrmore na dlanovima. Od preostale soli sklopim slova proročanstva koja me nikada nijesu iznevjerila. Eh, da je tako sa ljudima…

Gde se najbolje odmorite: U današnjem vremenu, odmor se teško može nazvati odmorom zbog brojnih obaveza i turbulencija ali svoje odmorište, zimovnik i ljetnjikovac, nađem na pontama Boke Kotorske (Ljuta i Perast) gdje su rođene brojne moje knjige dok sam prevodio filharmonije kovitlaca, krikove galebova, bronhitis brodova, cirozu zidina, dnevnike latinskih pomoraca preobrazivši sve te jezike u album poezije.

Najbolji dan u životu: Rođenje moje prve knjiga 1994.

Poslednja laž na koju ste naseli: „Poezija može promijeniti svijet,“ fraza na koju svjesno nasijedam decenijama i vjerujem toj deluziji više od trenutka dok ovo pišem. I brojni pisci latinoameričke bum generacije znali su i dokazali svojim djelima da je fantazija stvarnija od jave.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Nijesam zavisnik od njih ali mislim da su korisne i značajne u domenu komunikacije sa ljudima sličnih kreativnih orijentacija i intelektualnih kapaciteta što potvrđuju brojni fb kontakti sa kolegama iz Crne Gore, regije i šire. Time su stvorene pretpostavke za realizaciju brojnih projaketa (izdavaštvo, prijevodi, promocije…) što je nedvojbeno uticalo na promociju i etabliranost moje poezije na ex-Yu sceni i šire.

Najlepši poklon koji ste dobili: Školjku palasturu od grupice dječaka koji su je izlovili u Bokokotorskom zalivu (Ljuta) pretprošlog ljeta ne želeći da mi je prodaju. Već na nju urezujem svoje stihove s obzirom da je eksponat ne proizvodi svilu za niti od kojih su nekada primorkinje šile košulje i haljine za balove i karnevale.

Omiljena životinja: Volio sam i volim mačke  i pse i u ranoj mladosti starao se o njima. To me danas podsjeća na bezbrižno titogradsko djetinjstvo i studentske dane. Danas sa delfinima na crnogorskoj obali razgovaram i stihujem njihove avanture kako bih jednog dana krenuo njihovim vijađima.

Omiljeni muzičar ili bend: Dubrovački trubaduri i fado muzika Marize u čijim notama romori sav unutrašnji Mediteran kao sloboda, sudbina i identitet.

Omiljeni pisac: Jorgos Seferis kao brat po Mediteranu.

Poslednja knjiga koju ste pročitali: Zovem se Ilan Lene Ruth Stefanović.

Omiljeni filmski lik: Zrinka Cvitešić iz filma Konjanik. Gluma kćerke bega, raspete između političkih igara, tradicije i ljubavi prema vojniku druge konfesije, dovedena je do savršenstva.

Sportski događaj koji Vam je ostao u sećanju: Moj omiljeni fudbalski klub, italijanski Napoli, prošle godine osvojio je treći Skudeto nakon 33 godine posta. Mislim da tu sreću i strast, zajedno sa narodom juga, nikada neću zaboraviti.

Tim za koji navijate: Napoli.

Omiljena narodna izreka: In vino veritas (U vinu je istina).

Koje pitanje najviše mrzite: Šta ima novo?

Vaša najveća nada: Da se moje nenapisane knjige pretvore u jedrenjake.