Kultura

Ja, Naida Mujkić

Poezija Naide Mujkić prevedena je na nekoliko jezika i objavljena u književnim časopisima  i antologijama širom svijeta.

Doktorirala je iz oblasti književnosti. Predaje književnost. Objavila je šest knjiga poezije.

Ime i prezime: Naida Mujkić

Datum i mjesto rođenja: 15. 01. 1984., Doboj, BiH

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: To je lako izvodivo, otići na planinu i ponijeti knjigu, ali sve ima dobru i lošu stranu. Moj otac se ibretio kako moj brat u toalet nosi mobitel, a onda se desilo da se šteka na vratima slomila i moj otac je ostao zaglavljen u kupatilu četiri sata. Više nigdje ne ide bez mobitela.

Koju osobu najviše cijenite: To bi bila moja majka. Nikad se ni oko čega nismo složile, ali svaki moj izbor je prihvatila.

Grad u koji želite ponovo otići: Buongiorno Venezia! Sumnjam da sam u prošlom životu bila neka pralja u kanalima.

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Pile na pšeničnoj maslenici uz šopsku salatu. Priznajem da sam skromna. To je pravila moja rahmetli nana, pile je pekla na soli, jufku razvlačila malo deblje. To sad ponekad i ja skuham, ali nije mi po volji. Vječnost bih dala za njezinu maslenicu.

Kome najviše vjerujete: Najviše vjerujem dragom Bogu.

Gdje se najbolje odmorite: U bašti mog oca. Gdjegod sam otišla pitala sam ga: «Šta želiš da ti donesem?» Moj otac bi uvijek isto odgovorio: «Sjemena što kod nas nemaju». Sada u bašti imamo biljke iz raznih krajeva svijeta. Cijeli svijet u jednoj bašti.

Najbolji dan u životu: Kad sam rodila sina.

Posljednja laž na koju ste nasjeli: Mala laž na koju sam nasjela jest da kupimo veliki paket bombonjera koje ćemo uz kafu guštirati nekoliko dana (a pojeli smo do mraka). Na velike laži više ne nasjedam.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Ne u mjeri u kojoj bih to željela da budem. Puno poslova sam sklopila preko društvenih mreža. Ljudi kažu da su društvene mreže zlo. Sve je zlo ako se u njemu pretjeruje.

Najljepši poklon koji ste dobili: Zagrljaj voljene osobe. Šalim se! Šaka borovnica od jednog pastira.

Omiljena životinja: To bi bila mačka. Moji roditelji trenutno imaju 13 mačaka. To su avlijanerke, love sljepiće, miševe, jedu sve što im se iznese, dođu u krilo da ih pomaziš, i onda svako sebi. Mudra životinja od koje možemo puno toga naučiti.

Omiljeni muzičar ili bend: Rado slušam Indexe i mislim da mi jedino njihova muzika nikada neće dosaditi.

Omiljeni pisac: Stefan Zweig «Zlatni dečko Beča». Došao je u moj život kišnog jesenskog dana. U njegovu zbirku priča sakrila sam neke razglednice koje sam našla u biblioteci u jednoj drugoj knjizi. Tek u vozu sam iz dosade otvorila Zwigovu knjigu. Naslov je bio patetičan «Slomljeno srce», kao i skoro svi drugi njegovi naslovi, ali tada je to izgleda bilo popularno, šta li. Sjećam se da me bilo sramota čovjeka preko puta koji se smješkao dok sam listala knjigu. Njegove knjige su me spasile nekoliko puta.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: Dolazim po tebe i vodim te sa sobom.

Omiljeni filmski lik: To se stalno mijenja. Danas je to Basil iz filma «Pascali’s Island», jer sam film gledala prošle sedmice. Ali, to mora uvijek biti lik na granici uzvišenog i banalnog, žrtva sopstvenog vjerovanja i izbora.

Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Neka prijateljska fudbalska utakmica u Zenici na kojoj su se navijači potukli. U tom trenutku samo sam prolazila pored stadiona. Ta dreka, to udaranje, te policijske sirene, ta katarza na licima – to nikada neću zboraviti.

Tim za koji navijate: Šahovski klub «Doboj Istok». Ovo ne govorim zato što moj sin tu trenira.

Omiljena narodna izreka: Glad očiju nema.

Koje pitanje najviše mrzite: Radiš li gdje?

Vaša najveća nada: Čovjek koji će pošutati politički šljam u Bosni.

Back to top button