STRAH OD ODLASKA

Oduvijek sam mislio da ću ostati u svom rodnom gradu, među poznatim ulicama i licima koja sam viđao svakoga dana. Međutim, završetkom srednje škole došlo je vrijeme da donesem važnu odluku: otići na fakultet u drugi grad. Koliko god sam znao da je to ispravno, strah me stezao svaki put kad bih pomislio na to. Pitao sam se kako ću živjeti daleko od porodice, hoću li se snaći među novim ljudima i hoću li ikada ponovo osjetiti bliskost doma.

U danima pred polazak, moj strah je postajao sve veći. Čak sam razmišljao da odustanem, da se upišem na nešto bliže ili da jednostavno odgodim sve za kasnije. Ali duboko u sebi znao sam da bih se cijelog života pitao „šta bi bilo da sam pokušao“. Zato sam ipak spakovao kofere i pošao.

Prvih nekoliko sedmica u novom gradu bilo je najtežih u mom životu. Grad je bio prevelik, ljudi previše nepoznati, a tišina u studentskom domu preglasna. Sve mi je nedostajalo: miris jutarnje kafe iz naše kuće, šale mojih prijatelja, pa čak i obične ulice kojima sam svakodnevno prolazio. Osjećao sam se izgubljeno.

Ipak, polako, gotovo neprimjetno, stvari su počele da se mijenjaju. Počeo sam razgovarati sa cimerom, upoznao kolege s predavanja, a svaki mali uspjeh na fakultetu davao mi je novu snagu. Otkriće male pekare blizu doma, park u kojem sam mogao da se odmorim, pa čak i prva zajednička kafa sa grupom kolega — sve je to činilo novi grad malo manje stranim.

Nakon nekoliko mjeseci počeo sam primjećivati da više ne brojim dane do odlaska kući. Ulice koje su mi nekada djelovale hladno, postale su dio moje svakodnevice. Upoznao sam ljude koji su ubrzo postali bliski prijatelji, a fakultet je prestao biti izvor brige i postao izazov koji me gura naprijed.

Shvatio sam da je strah bio samo prvi korak. Tek kada sam se suočio s njim, uspio sam da rastem, da upoznam sebe na nov način i da zavolim mjesto koje je nekada izgledalo zastrašujuće. Danas, kada se vratim kući, više ne osjećam samo tugu pri odlasku — osjećam ponos, jer sam uspio.

Odlazak iz rodnog grada me naučio da promjene nisu neprijatelj, nego prilika. A strah, koliko god jak bio, može biti savladan korak po korak. I upravo ti koraci vode nas ka životu koji želimo živjeti.