Kultura

Ja, Jelena Vujanović

Prvu knjigu poezije, pod nazivom „Ma nije mi ništa“ objavila 2021. godine u Brankovom kolu, u inat takmičenjima iz matematike na koja su je usmjeravali. Dobitnica književnih nagrada „Stražilovo“, Brankovog kola i „Tomislav Stevanović“, Smederevske pesničke jeseni. Bavila se politikom, a onda u inat politici osnovala svoj portal pokreni.rs, za društvene stavove mladih i za promociju kulture, nauke i pozitivnih primera. Inat je doktorirala a trenutno piše doktorat iz oblasti političkog marketinga na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, objavljuje naučne radove iz ove oblasti i radi kao konsultant za politički marketing i PR.

Ime i prezime: Jelena Vujanović

Datum i mjesto rođenja: Dan koji je nekad bio dan mladosti, 25. maj 1993. u Novom Gradu u Republici Srpskoj

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Kad otkrijete formulu kako to izvesti, javite mi. Ali kada bi nekim čudom nestali telefoni na sedam dana vjerovatno bih se prvo dobro naspavala, a onda nakupovala vina i kampovala kraj Une

Koju osobu najviše cijenite: Kliše odgovor, ali moje roditelje. Zato što su nas primjerom naučili da gledamo životu pravo u oči. Samo to što su u ratnim devedesetim, kao studenti bez igdje ičega, dobili prvo mene, pa do 2000. godine još troje djece, i što nisu odustali ni od nas ni od sebe je dovoljno. A imalo bi se još mnogo šta reći o njima.

Grad u koji želite ponovo otići:  Svaki u kome sam stekla prijatelje. Špansku Sagrada familiju ili rumunske planine i grad Brašov mogu da vidim i na internetu ali ne mogu ljude sa kojima sam pila tekilu u lokalnoj taverni u Barseloni ili dečka koji se zove kao Vlad Drakula i koji mi je otkrio da je tradicionalno rumunsko jelo „Saramale“ zapravo sarma.

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Bakina pita od jabuka

Kome najviše vjerujete: Bogu

Gdje se najbolje odmorite: Kraj rijeke Une. Ona je moje utočište.

Najbolji dan u životu: Kako izdvojiti jedan. Svaka slava na kojoj pjevam sa sestrom i braćom, dan kad mi se rodila bratanica, svaki dan kad sam bila zaljubljena, svaki dan i susret u kom sam mogla biti potpuno svoja, dan kad sam dala otkaz u Vladi i odlučila da idem neutabanim putem,  itd.

Posljednja laž na koju ste nasjeli: „Dolazim ovih dana“ iVratiću ti pare do ponedeljka“.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Više nego što bih željela biti. Ali ne smatram društvene mreže nužno lošim. Donijele su mi brojna sjajna poznanstva i približile neke ljude, događaje, književna djela i informacije do kojih ne bih drugačije došla. Sve je stvar toga u koje svrhe ih koristimo.

Najljepši poklon koji ste dobili: Život

Omiljena životinja: Vuk i soko

Omiljeni muzičar ili bend: Nemam. Tip sam od Nirvane do Silvane. Od „Ptico moja bijeli labude“ od Baje, preko „Armija“ od Pogonbgd, do klasika Andre Rieu sa „And the waltz goes on“ koji je komponovao Entoni Hopkins

Omiljeni pisac: Uh, nemam ni to. Dučić i Šantić su me svakako uveli u svijet poezije. Moram pomenuti i Marinu Cvetajevu i Ekaterinu Poljansku. U poslednje vrijeme su me oduševili savremenici Boško Suvajdžić, Nikola Malović i njegov „Galeb koji se smeje“ i Nenad Milkić sa „Distimijom“ ali i Pavićevi „Konji svetog Marka“ i drama „Tesla“ od Crnjanskog. Vrijedi pomenuti i originalne poetske glasove Dragana Markovića i Milice Špadijer.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: Nakon nedavne Smederevske pesničke jeseni moja lična biblioteka postala je bogatija za dosta sjajnih imena iz svijeta poezije pa sam u poslednjih par dana stigla da pročitam Boška Suvajdžića – „Umeti Boga“, Enesa Halilovića – „Bangladeš“ i Gojka Đoga – „Dvorogi jezik“.

Omiljeni filmski lik: Ilija Čvorović iz Balkanskog špijuna

Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Dosta ih je jer u nekim mlađim danima nisam propuštala utakmice Partizana o kom god sportu da je riječ. Sjećam se jedne utakmice ŽKK Partizan i ŽKK Sloboda iz mog rodnog grada na kojoj sam, čini mi se, i bez patike ostala. Tu je i onaj Mitrovićev gol u derbiju 2012. godine. I utakmica Srbija-Rumunija 2018. godine jer sam na njoj upoznala prijatelja kod kog sam kasnije išla u Rumuniju.

Tim za koji navijate: Partizan

Omiljena narodna izreka: Bolje je prokliznuti nogom nego jezikom

Koje pitanje najviše mrzite: Kad ćeš završiti doktorat?

Vaša najveća nada: Da ću ovaj život pro-živjeti a ne samo živjeti i da će iza mene ostati ljubav i smisao, a ne praznina i besmisao.

Back to top button