Reportaža

Zanatlija i vakif: Radovi Rifeta Bahte krase džamije i medrese širom BiH

Rifet Bahto (86) je vakif, čovjek koji je godinama u vakuf davao ono što je njegovih ruku djelo. Tokom radnog vijeka posebno se posvetio izradi peštahti (postolje ili stalak za Kur'an), koje je poklanjao u džamije, a za to mu je dodijeljena i vakufnama. Džamije i medrese širom BiH danas krasi oko 150 peštahti koje je Bahto ručno izradio, od čega je polovina njih uvakufljeno


Zanatlija Rifet Bahto (86) još kao dječak počeo se baviti stolarskim zanatom. Skoro cijeli život izrađuje stolariju i bavi se drvorezbarstvom. Specifičnost ovog čovjeka, porijeklom iz istočne Bosne, jeste u tome da je uvijek bio maksimalno posvećen svom poslu, ali nikada na posao nije gledao isključivo kao na izvor prihoda.

Rifet Bahto je vakif, čovjek koji je godinama u vakuf davao ono što je njegovih ruku djelo. Tokom radnog vijeka posebno se posvetio izradi peštahti (postolje ili stalak za Kur’an), koje je poklanjao u džamije, a za to mu je dodijeljena i vakufnama. Džamije i medrese širom BiH danas krasi oko 150 peštahti koje je Bahto ručno izradio, od čega je polovina njih uvakufljeno.

Reporterska ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je Bahtu u njegovoj porodičnoj kući u sarajevskom naselju Breka, tačnije njegovu malu radionicu koja se nalazi uz kuću. Prostorijom obiluju različite vrste stolarskog alata, većinom starijeg, kao i nekolicina lijepo izrezbarenih drvenih ukrasa i peštahti.

– Sjećanje na tešku 1941. godinu –

Bahto nam govori o svojim alatima koje je kupio sredinom prošlog vijeka kada je sa nešto više od 15 godina počeo zarađivati od ovog zanata, te započinje svoju životnu priču. Rođen je davne 1933. godine u mjestu Vragolovi, nadomak Rogatice. Imao je svega šest godina kada je počeo Drugi svjetski rat, kojeg se, kako kaže, veoma dobro sjeća. Porodica Bahto je na svojoj koži iskusila strahote tog perioda, a Rifet Bahto priča kako mu je i danas u sjećanju 1941. godina, kada su četnici upali u njihovo selo i ostavili iza sebe pustoš.

“Tog dana svi smo napustili selo koje je kompletno izgorjelo. Moj brat rahmetli Alija je prije toga otišao u partizane, zajedno sa drugovima Avdijom Karahmetom i Uzejrom Šovšićem. Trojica mladića od po 16 godina kasnije su se priključili 16. muslimanskoj brigadi. Njih dvojica su poginula, jedino moj brat je ostao živ”, priča Bahto.

Dalje navodi kako se njegova porodica nakon izvjesnog vremena odlučila vratiti o rodno selo, a kako je ono u potpunosti izgorjelo trebalo je ponovo da se gradi kuća.

“Otac je počeo graditi kuću, a onda je u selo pozvao stolara koji će mu raditi stolariju. Stolar je radio nešto više od 10 dana, a mene je uzeo kao šegrta. Ja sam uz njega učio i već nakon 15 do 20 dana bio sam sposoban da napravim vrata i prozore, baš kao što to radi pravi majstor”, priča Bahto, objašnjavajući kako su to bili njegovi prvi koraci u radu s drvetom.

– Pod granatama pravio minber i mihrab za džamiju –

Nakon što je doselio u Sarajevo 1970, nekoliko godina je boravio na radu u Njemačkoj, a naglašava kako je to tada bio “fakultet”. Međutim, Bahto, otac petoro djece, odlučio je vratiti se u Sarajevo porodici, gdje se po povratku ponovo počinje baviti stolarskim zanatom.

“Petoro djece sam na selamet izveo. Tada, petero djece hraniti i školovati u gradu nije bilo lahko. Svakom od njih sam dao srednju školu, fakultet nisam mogao. Ja se danas dičim svojom djecom, jer svi oni danas rade”, istakao je Bahto.

Džemat Jezero u Sarajevu, kojem Bahto i pripada, od svog osnivanja 1961. godine nije imao stalne prostorije, pa su se vjerske dužnosti obavljane u porodičnim kućama. Bahto ističe kako je posebno ponosan na to što je ratne 1993. godine, kao stolar radio na objektu obdaništa koji je preuređen u džamiju, i u čijim prostorijama se tokom rata počelo klanjati pet dnevnih namaza i džuma-namaz.

“Dogovorili smo se da od objekta obdaništa napravimo džamiju. Ja sam radio minber, mihrab, prozore, vrata. Sve to sam radio ovdje dok su padale granate”, priča Bahto.

Nakon toga je, kako kaže, obilazeći sarajevske džamije primijetio je da vjernici dok uče Kur’an nemaju adekvatnu podlogu, odnosno da mushafe stavljaju na klupice na kojima se sjedi. Tada mu je sinula ideja da počne praviti drvene peštahte, posebno izrađeno postolje na kojem se drži Kur’an.

– Peštahte po džamijama u Njemačkoj i Švedskoj –

Od rata na ovamo napravio ih je na desetine, a većinom ih je poklanjao u džamije u cijeloj BiH, ali i šire. Kaže kako njegovih peštahti ima i po džamijama u Hrvatskoj, Njemačkoj i Švedskoj.

Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH je u maju 2016. dodijelila vakufnamu Rifetu Bahti, prema kojoj je uvakufio pokretnu imovinu u iznosu od 11.400 konvertibilnih maraka (KM), a koja se sastoji od 64 peštahte, četiri vitrine i jedne sehare, izrezbarene u drvetu, za potrebe mnogobrojnih džamija, i drugih organa i ustanova Islamske zajednice u BiH.

Bahto dodaje kako su se njegovi supruga i djeca u početku malo na njega ljutili.

“Moja penzija je mala, a ja sam svakog mjeseca pravio po jednu peštahtu i davao u vakuf. Mogao sam od toga dobro zaraditi, jer sam radio i narudžbe. Ali ja sam većinom išao za sevap, jer sam znao da me to čeka i da to dragi Allah zna. Prema vakufnami, moje peštahte se nalaze u 64 džamije i još četiri vitrine”, kazao je Bahto.

Do unazad dvije godine aktivno se bavio izradom peštahti, no kako mu je oslabio vid te imao dvije operacije na oku, Bahto kaže kako je to sada u znatno manjoj mjeri. Dodaje kako je uradio i peštahtu za novoobnovljenu Aladža džamiju u Foči.

– “Ogromno mi je srce jer sam uradio s halalom” –

Na pitanje kako se danas osjeća kada uđe u džamiju i vidi da tamo stoji njegov rad, Bahto je odgovorio:

“Kada uđem u džamiju i vidim da tamo u mihrabu stoji moj poklon, ono što sam uradio s halalom, od svog srca i na što me niko nije tjerao, srce mi je ogromno.”

Radovi Rifeta Bahte izrezbareni u drvetu danas se nalaze u oko 150 džamija i drugih ustanova Islamske zajednice. Neke od njih su Gazi Husrev-begova džamija, Gazi Husrev-begova biblioteka, brojne sarajevske džamije, Fakultet islamskih nauka (FIN), kabinet reisu-l-uleme u Sarajevu, te džamije u Zagrebu i Rijeci. Osim vjerskih objekata, Bahtini radovi nalaze se i u Bošnjačkom institutu, Muzeju “Alija Izetbegović”, Memorijalnom centru u Potočarima. Za Art kuću Sevdaha u Sarajevu Bahto je specijalno napravio vitrinu, u kojoj je izložena harmonika stara više od dva stoljeća.

Rifet Bahto je 2007. godine svoj dizajn peštahte i zidnog stalka zaštitio u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.

Back to top button