![seashore](https://i0.wp.com/www.kazaljka.net/wp-content/uploads/2023/10/pexels-photo-269583.jpeg?resize=780%2C470&ssl=1)
Samo sam odškrinuo kutiju “Pandorinu” svoju
Tako da preostalo iz nje da iščili ne može,
A da ipak bude u stanju nekako da diše.
Pa sam u sebi, tobože sa sobom progovorio tiho,
Da ne čuje niko, što tiše.
I kao da mi razum veli:
Poslušaj sopstveno srce.
No njega već dugo nema(m).
Uzela ga i zauvek odnela Ona,
Meni nedostižna,
Nemilosrdna,
Savršena.
Zoran R. Tomić