IŠČEZAVANJE

Zvono je najavilo početak novog časa, a samim tim i kraj raznih igara i razgovora koji su se odvijali među učenicima. Prednje i zadnje školsko dvorište kao i hodnici unutar škole, ispraznili su se za svega dva minuta, koliko je i bilo dovoljno nastavnicima da dospiju do svojih učionica. Poput mrava, učenici su vrvili po svim spratovima škole, neki brzim, neki laganim hodom, a neki i trčeći, ne bi li stigli do svog odjeljenja prije nastavnika. Baš kao i vani, unutar mnogih učionica vladala je razigranost i galama praćena toplim vazduhom i prašinom, koja je klizila niz sunčeve zrake prelomljene kroz staklo poluotvorenih prozora. Iako su ushit i graja učenika bili na samom vrhuncu, kako inače i biva prije samog početka časa, to nije smetalo Katre koja je bila zadubljena u crtanje u posljednjem redu učionice svijetlosivih zidova. Površinu klupe za kojom je sjedjela prekrivao je papir formata A1, čiju grubu, bijelu površinu je krasio nedovršeni crtež leptira Plavca. Katre je bila opčinjena leptirima, njihovim bićem i postojanjem i sa svega jedanaest godina posjedovala je ogromno znanje o leptirima na kojem bi pozavidjeli čak i mnogi lepidopterolozi. Posebno se divila leptirima kao što su Crveni Admiral, Apolon i Plavac. Plavac je bio jedini leptir kojeg nije nacrtala, tako da je prionula na posao još od jutarnjih časova. Nije imala dozvolu roditelja da crta zbog njene opsesije drvenim bojama i grafitnim olovkama. Ta opsesija je, po mišljenju psihologa, odvlačila od drugih mnogo važnijih stvari u životu poput nastave u školi i privatnih časova engleskog i francuskog jezika. Katrinog talenta za crtanje jedino je bila svjesna nastavnica likovnog, ali jedan čas u nedjelji nije bio dovoljan da utoli njenu žeđ prema bojama.

Baš kao i interesovanje za leptire, Katrino crtanje bilo je besprijekorno. Njena perspektiva, sijenčenje, pa sve do teksture, kompozicije i upotrebe boja bili su i više nego izuzetni za nekoga ko je preskočio tek prvu deceniju života. Plavom, crnom i bijelom drvenom bojom stvorila je esenciju na papiru u vidu plavog leptira i baš kada je započela dovršavati lijevo krilo, a samim tim i cio crtež, galama u učionici je utihnula, a tišinom se prolomio glas koji je dozivao Katrino ime. „Katre!“ Naglo je uspravila glavu i shvatila da je nastavnik matematike ušao i da jedino ona nije spremno dočekala čas. Njen udžbenik je još uvijek bio ispod klupe. Brzo je uzela knjigu, a crtež je stavila na svoje mjesto, kao i bojice. Nastavnik je odmahnuo glavom iskazujući svoje nezadovoljstvo Katrinom neozbiljnošću, no, ona to nije uzela u obzir, jedino je zanimalo kad će kraj časa, nakon kojeg će moći da dovrši svoj crtež.

Formule i brojevi smjenjivali su se na tabli, a u njenoj svesci smjenjivali su se listovi ispunjeni objašnjenjima, koja je nastavnik, jedno za drugim, bez mnogo osvrtanja, prosipao po svim djelovima učionice. Prirodni brojevi, cijeli brojevi i racionalni brojevi obuzimali su Katrine prste, kojima je čvrsto držala olovku. Zajedno sa kompleksnim brojevima počeli su da se penju uz njene ruke i ulaze kroz njene oči, nastanjujući se u raznim kvartovima jednog prostranog uma. Baš kao što su vladali spoljašnjim svijetom, brojevi su brzo zavladali i njenim mislima. Taman kada je počela da osjeća ubode drobljivog umora, čas se završio. Nastavnik je napisao domaći zadatak na tabli, a zatim u žurbi izašao iz učionice, kako ne bi gubio vrijeme za pripremu časa u drugom odjeljenju. Katre je brzo sklonila udžbenik matematike i ponovo uzela papir formata A1. Uzela je crnu bojicu kako bi dovršila liniju i njom upotpunila krilo, ali njena koncentracija je bila dosta slabija u odnosu na onu prije početka matematike. Koliko god se trudila, nije uspijevala da dovoljno dobro povuče liniju koja je činila spoljašnju marginu krila. Pokušaji iznova pojeli su sve minute pauze između časova i kada je konačno uspjela da povuče liniju po želji, počeo je čas istorije.

Ponovo je uklonila papir na kojem je počivao Plavac. Iz torbe je izvukla udžbenik istorije i otvorila stranicu koju je zahtijevala nastavnica oštrog pogleda i krotkog stava. Kao i nemilosrdni brojevi matematike, prošlost je nastavila da obuzima intelekt divne Katrin. Stara Grčka i stari Rim sukobili su se na stranicama. Grčka je optuživala Rim za krađu religije, arhitekture i umjetničkog stila, a Rim se ponosno držao i hvalio svojim nepreglednim granicama koje su počivale na robovlasništvu i ubijanju. Datumi su se ređali jedan za drugim. Početak i kraj rata, vladavine i života. Sve je imalo početak i kraj, jedino je Plavac čekao na svoj kraj odgođen informacijama koje su bile važne onoliko koliko je trajao jedan bezosjećajni čas istorije. I dok se nastavnica u zanosu divila vojnim dostignućima rimske imperije u rukama Cezara i Oktavijana, Katre je hitrim i kratkim pogledima provjeravala crtež ispod klupe. Sa entuzijazmom je čekala kraj časa kako bi konačno dovršila svoje novo remek-djelo. Zvono je konačno zvonilo i istjeralo istoriju iz učionice. Katre je ponovo izvadila papir i sa uzbuđenjem uzela plavu bojicu kako bi dovršila posljednji dio krila. Bez obzira na uzbuđenje, nije imala dovoljno strpljenja da odradi sjenčenje. Nestrpljenje i nedostatak fokusa, koje su iznjedrili matematika i istorija, učinili su proces sjenčenja i upotpunjavanja znatno sporijim i baš kada je došla do samog završetka krila, počeo je čas geografije. Sa blagom frustracijom, Katre je sklonila crtež Plavca na čijem krilu je ostala nedovršena praznina u vidu bijele fleke.

Karta koju je nastavnica geografije razvukla, uživala je pažnju svih učenika. Posebnu pažnju uživale su Australija i Okeanija. Učenici su se smjenjivali u petnaestominutnom procesu odgovaranja i izlaska pred kartu. Pokazivali su gdje se na karti nalaze Novi Zeland, Kanbera i Fidži. Odgovarali su na pitanja o glavnim gradovima Maršalskih i Solomonovih Ostrva. Ispitivanje se završilo, a nastavnica je počela da govori o gustini naseljenosti Papue Nove Gvineje. Katre je pokušavala da se koncentriše, ali svu njenu pažnju ukrao je tihi i uplašeni glas koji je izvirao ispod klupe. „Katre, molim te, pomozi mi!“ Uzrujani šapat njenog imena djelovao je nestvarno. Brzo je povukla papir da bi joj se sledio pogled. Krv je tekla iz praznine koju nije uspjela da oboja na lijevom krilu i plavi leptir je bio vidno povrijeđen. Zarobljen u površini neravnog papira, Plavac je trzao desnim krilom, a glas je ponovo došao iz oživljenog crteža. „Katre, upotpuni me i dovrši crtež. Zaustavi krv koja curi iz mog krila, inače ću brzo uginuti.“ Nevjerica je bila izražena na Katrinom licu. Držala je crtež objema rukama i nijemo posmatrala leptira koji je molio za svoj život. „Požuri, Katre!“ Ponovo je zamolio iscrpljenim glasom. Bez razmišljanja je stavila crtež preko udžbenika geografije, a zatim izvadila plavu bojicu i brzim pokretima palca i kažiprsta prekrila ranu na krilu. Trzanje je prestalo kao i krv koja je tekla, a nju je zahvatio val olakšanja. „Zahvaljujem!“ Plavac je ostao živ, ali i brzo ispao iz Katrinih ruku koje je uplašio ljutiti glas nastavnice. „Katre! Ponovo ne slušaš na času!“, nastavnica se uputila hitrim koracima prema njoj i podigla papir sa poda. Pokušala je da uzme svoj papir, ali je nastavnica bila i više nego čvrsta u namjeri da joj ga ne da. Dok je i dalje držala jedan kraj papira, Katre je poželjela da uputi posljednji pogled prema crtežu, ali papir je bio prazan. Sva u čudu, prepustila je papir nastavnici koja je, takođe, odšetala u čudu i razmišljanju zbog čega bi jedna djevojčica zurila u prazan papir i smiješila se.

Nakon kratke dekoncentracije, čas se nastavio i svi učenici su ponovo gledali u nastavnicu umjesto Katre. Ona je i dalje bila u čudu, tumarala je mislima ne bi li pronašla logičan odgovor za događaj koji se upravo desio. Nije ga bilo, a nije ni imalo potrebe za odgovorom, jer je ponovo dozvao glas, ali ovaj put sa spoljne strane poluotvorenog prozora. „Psst! Katre!“ Munjevito je skrenula pogled prema prozoru. Plavac je srećno lepršao krilima. „Potraži me! Ne odustaj od mene!“ Odlučno je klimnula glavom pa mu mahnula. Odgovorio je još snažnijim lepršanjem, a zatim odletio u visine vedrog neba, ostavljajući Katre samu među konstrukcijama, informacijama i brojevima koji su obitavali među svijetlosivim zidovima učionice.