MNOGA PITANJA, MNOGE ZAGONETKE
Film „Tarik“, producentska kuća: FDU, režija: Adem Tutić, scenario: Mario Nikolić i Adem Tutić

Davno je Henri Matis rekao da kreativnost zahteva hrabrost. Ta misao bubri u meni nakon gladanja filma „Tarik“ kojim je mladi reditelj Adem Tutić potvrdio talenat već pokazan u prethodnim kratkim filmovima.
Još uvek student režije, a već potvrđen uspesima na mnogim svetskim festivalima, Adem Tutić nam se filmom „Tarik“ potvrđuje kao umetnik od kojeg očekujemo nova, duboka ostvarenja koja treba da razbiju zaleđena mora u publici.
Nakon što je izbačen iz škole u Lazarevcu, Tarik je prisiljen da napusti majku Mariju i preseliti se u Novi Pazar da živi sa svojim ocem Safetom i njegovom porodicom. Dolazak dečaka koji treba da nađe budućnost u drugom gradu otvara pitanja odlaska iz jedne sredine i ostanka u drugoj. „Doček“ koji je Tariku priređen, prvi razgovor u kafani, kupovina patika kao i dalji tok filma otkrivaju nam dramu koja tinja u dečaku koji se ne izjašnjava o događaju koji ga je odveo iz Lazarevca i doveo u Novi Pazar.
Pesnik Sen Džon Pers je u „Morekazima“ tvrdio da je samoća čovekovo srce, a ona se, u ovom filmu, najbolje očitovala u identiteskim igrama kojima se ne igra Tarik nego on biva sredstvo za igru.
Majstorski je reditelj sakrio detalj o dečakovom licu i time pokazao umešnost da strpljivo pripoveda ono što je bilo, da kaže bez reči ono što slika nosi. Simbioličan je i kadar kad dečak oblači nove patike što se pokazuje i u ogledalu, kao dvojstvo različitih stavova o budućnosti mladog čoveka.
Ko je naš?
Kome smo stranci?
Koliko se decom bavimo?
Sva ta pitanja odjekuju nakon filma „Tarik“, a meni ostaje nada da ga je već pogledao ili će ga pogledati reditelj Alehandro Gonzales Injaritu koji je na kraju „Babela“ tvrdio da su deca svetiljke u noći.
Zreli i hrabri umetnik Adem Tutić medijima je rekao da kroz film pokušava da svari realnost u kojoj se nalazi i pokušava da publici prenese pogled koji mu je dodeljen. Rekao bih da Tutić rešava zagonetke pred kojima se i sam nalazi, a Stiv Martin inače smatra da su sve životne zagonetke rešene u filmovima.
Svi glumci su pokazali kvalitet da i u kratkim rolama ponude maksimum utiska, upečatljiva je i muzika, a ono što pleni jeste sigurnost mladog reditelja i njegov umetnički nagon da preispituje sebe, i nas.
Enes Halilović




