Balkan

Institucija reisu-l-uleme preživjela dva svjetska rata i brojne režime: IZ predvodilo 14 reisu-l-ulema

Edhem Bičakčić, potpredsjednik Sabora IZ u BiH, poručuje kako je izbor novog reisu-l-uleme, koji će biti održan 12. oktobra, prilika da Islamska zajednica svoju potpunu autonomiju živi i pokaže u demokratskom društvu

SARAJEVO (AA) – Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, prema njenom Ustavu, jedna je i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, muslimana Bošnjaka izvan domovinskih zemalja i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju. Reisu-l-ulema je poglavar, vrhovni muftija i najviši vjerski autoritet Islamske zajednice.

Sabor Islamske zajednice u BiH donio je 24. augusta odluku o raspisivanju izbora za reisu-l-ulemu, s obzirom na to da je okončan sedmogodišnji mandat aktuelnog reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića. Komisija za provođenje izbora potom je utvrdila četiri kandidature koje ispunjavaju uslove za reisu-l-ulemu propisane Ustavom i normativnim aktima Islamske zajednice te ih proslijedila Saboru IZ-a, koji je utvrdio listu od četiri kandidata.

Na sjednici Sabora, održanoj 21. septembra, pošto je kandidat Husejin ef. Smajić povukao svoju kandidaturu, u uži krug za izbor novog reisu-l-uleme, ušli su Husein ef. Kavazović, Muamer ef. Zukorlić i Salem ef. Dedović. Predsjednik Sabora Safet Softić odredio je da će izborno tijelo koje će birati reisu-l-ulemu zasjedati 12. oktobra u Sarajevu. Naknadno se iz izbrone utrke povukao i muftija mostarski Salem ef. Dedović, te će izborno tijelo birati između dva kandidata, Kavazovića i Zukorlića.

Institucija reisu-l-uleme je od osnivanja 1882. godine do danas bila suočena s brojnim izazovima. U periodu koji obuhvata tri vijeka svjedočila je turbulentnim vremenima i dva svjetska rata. Nadživjela je brojne državne sisteme i režime te uspjela opstati kao najznačajnija organizacija muslimana Bošnjaka na ovim prostorima i šire.

Kada je riječ o instituciji reisu-l-uleme i vrhovnom poglavaru Islamske zajednice, ono što je javnosti manje poznato svakako je sam proces biranja reisu-l-uleme. O tome, kao i o značaju institucije reisu-l-uleme za muslimane ovih prostora kroz vrijeme, za AA govorio je Edhem Bičakčić, potpredsjednik Sabora IZ u BiH.

  • Reisu-l-ulema mora biti istankuti alim –

Bičakčić je podsjetio kako se izbor reisu-l-uleme obavlja svakih sedam godina, koliko i traje jedan mandat reisu-l-uleme.

“Sabor imenuje dvije komisije, Komisiju za izbor kandidata i Komisiju za verifikaciju mandata. Komisija za verifikaciju mandata sastavlja se na način da je vodi najstariji sabornik sa svakog muftijstva u dogovoru s muftijom i glavnim imamom, jer to čini okosnicu izbornog tijela koje bira reisu-l-ulemu. Na svakom muftijstvu u BiH, zatim u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Evropi, Americi i Australiji, slobodni su svi oni koji se osjećaju pozvanim da predlože kandidata za reisu-l-ulemu, s tim da to mora biti istankuti alim sa najmanje 10 godina staža na poslovima imamskim, profesorskim, ulemanskim, dakle poslovima unutar IZ-a”, pojasnio je Bičakčić.

Predloženi kandidati se potom verifikuju na nivou muftijstava, a svako muftijstvo dostavlja kandidate Komisiji za izbor kandidata, koja je u obavezi da za izborno tijelo utvrdi kandidatsku listu od najviše tri kadidata, gdje mogu biti i dva, ali najviše tri. U slučaju da budu više od tri kadidata, onda se na samom Saboru utvrđuje lista od tri kandidata.

“Ovog puta evidentirana su četiri kandidata, pri čemu je zamjenik reisu-l-uleme (op.a. Husejin ef. Smajić) povukao svoju kandidaturu, tako da Sabor nije morao posebno vršiti odabir tri kandidata koji idu na izborno tijelo”, istakao je Bičakčić, a naknadno je lista kandidata smanjena na dva.

Podsjeća da će izborno tijelo biti održano 12. oktobra, a njega čine 403 delegata, članovi Sabora, glavni imami, muftije, predsjednici Medžlisa IZ-a, ne samo iz BiH, nego iz svih dijela svijeta gdje Islamska zajednica djeluje. To je procedura izbora reisu-l-uleme, definarana je Ustavom Islamske zajednice i ona je važeća od 1998. godine.

  • Institucija reisu-l-uleme specifikum muslimana u BiH –

Govoreći o biranju reisu-l-uleme od samog nastanka ove institucije, Bičakčić pojašnjava kako je institucija reisu-l-uleme specifikum muslimana u BiH.

S obzirom na to da je BiH, odlukama Berlinskog kongresa, pripala pod upravu Austro-Ugaskoj monarhiji i bila je direktno vezana za Beč, Bičakčić pojašnjava kako su se Bosanci, Bošnjaci ili muslimani našli u situaciji da moraju imati svog predstavnika na nivou države BiH, odnosno krunske provincije unutar Austro-Ugaske. Odluku o tome trebao je potvrditi austrougarski poglavar car Franjo Josip. Istovremeno je bio važeći i halifat. Dakle, postojao je i šejhul-islam koji je određivao i do tada davao menšuru muftijama, koji su po određenim provincijama otomanske Turske vršili vjerske dužnosti. Šejhul-islam je i dalje davao menšuru, ali je postavljanje išlo preko poglavara, to je u ovom slučaju austrougarski monarh.

“Postavljanje od strane halife, šejhul-islama ide putem menšure i bh. muslimanima je, a to je jedinstven slučaj unutar cijelog islamskog svijeta, data menšura prvom reisu-l-ulemi. Ona se nakon toga i prenosi”, govori Bičakčić.

Podsjeća kako je institucija reisu-l-uleme uspostavljena nakon zahtjeva istaknutih bošnjačkih predstavnika i intelektualaca koji su ostali na ovim prostorima, s obzirom na to da je to bilo vrijeme velikog egzodusa Bošnjaka muslimana sa prostora BiH prema Turskoj. S obzirom na to da je tada to bilo i pravilo, “čija vlast, toga je i vjera”, dakle nije bilo opstanka muslimanima na ovom području. Međutim, BiH se i u tome pokazala kao fenomen i izuzetak, jer su Bošnjaci muslimani opstali na ovim prostorima do današnjeg dana.

Bičakčić smatra kako je institucija reisu-l-uleme dala sigurno veliki doprinos i olakšala sve teškoće kroz cijeli pomenuti period.

“Moj pradjed Mustafa bio je jedan od 40 potpisnika tog zahtjeva koji je išao prema Franji Josipu da se imenuje reisu-l-ulema, a prethodno je menšura određivana od strane šejhul-islama. Oni su tražili da imaju svog vjerskog poglavara, priznatog od strane šejhul-islama, halife, a može biti imenovan od strane civilnog monarha, koji u ovom slučaju nije bio musliman”, kaže Bičakčić.

  • Kralj Petar Karađorđević vršio imenovanje reisu-l-uleme –

Nakon perioda Austro-Ugarske dolazi Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) i tada je vjerskog poglavara postavlja kralj Petar Karađorđević, a muslimani su autonomno i sami birali svog reisu-l-ulemu i vrhovnog predstavnika.

“Nakon što je hilafet ukinut 1924. godine, to se nastavlja provoditi na isti način. Nema novog halife koji bi danas eventualno potvrdivo menšuru, nego se ona potvrđuje od strane autonomnog tijela, u ovom slučaju Sabora IZ u BiH. Kralj Petar Karađorđević je potvrđivao imenovanje reisu-l-uleme, pa Pavelićeva NDH, zatim TITO-ov socijalizam, a onda i na Obnoviteljskom saboru predsjednik Izetbegović. Ta nit je praćena od strane vrhovnih predstavnika civilnih struktura koji su se izmijenjali na području BiH, i ona (institucija reisu-l-uleme) je prošla kroz sve faze”, pojasnio je Bičakčić.

Ono što je značajno naglasiti jeste da je Mehmed Spaho, tadašnji predsjednik Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO), čiji je brat Fehim ef. Spaho obnašao dužnost reisu-l-uleme, 1939. godine donio poseban Ustav prema kojem je Sabor ustanovljen po principima današnjeg Sabora IZ-a.

“Prema tom Ustavu, većinu sabornika čine ljudi koji nisu zaposleni unutar IZ-a. Do 25 posto sabornika mogu biti uposlenici IZ-a, a 75 posto članstva su osobe koji nisu direktno imami, niti uposlenici, odnosno nisu ulema. Oni mogu imati temeljna islamska obrazovanja, ali ne rade u tom sektoru”, ističe Bičakčić.

  • Dosad birano 14 reisu-l-ulema –

Za prvog reisu-l-ulemu Bosne i Hercegovine imenovan je Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović 1882. godine, a od Hadžiomerovića do aktuelnog reisu-l-uleme Kavazovića, IZ u BiH je u tih 137 godina predvodilo ukupno 14 reisu-l-ulema.

Nakon reisa Hadžiomerovića na dužnost je stupio Mehmed Teufik ef. Azabagić (1893.-1909.), a potom redom: hafiz Sulejman ef. Šarac (1910.-1912.), Mehmed Džemaludin Čaušević (1913.-1930.), hadži hafiz Ibrahim ef. Maglajlić (1930.-1936.), Fehim ef. Spaho (1938.-1942.), Salih Safvet Bašić (1942.-1947.), hadži Ibrahim ef. Fejić (1947.-1957.), Sulejman Kemura (1957.-1975.), Naim ef. Hadžiabdić (1975.-1987.), Hafiz Husein ef. Mujić (1987.-1989.), hadži Jakub ef. Selimoski (1991. -1993.), Mustafa ef. Cerić (1993.-2012.), dr. Husein ef. Kavazović (2012.-…).

Bičakčić ističe kako je, u periodu koji obuhvaća tri stoljeća, najzapaženiju ulogu svakako imao reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević, koji je direktno smjenjivan od strane Karađorđevićeve vlasti, jer se oštro suprotstavljao svim neprilikama koje su se dešavale u doba Kraljevinje SHS.

“Od pokolja nad muslimanima u Šahovićima u Crnoj Gori, preko nasilnog pokrštavanja, do problema oko osiromašenja muslimana kroz Agrar. Njegova (Čaušević) uloga je najzapaženija u tom periodu do rata”, kazao je Bičakčić, te dodao: “Poslije rata je komunistička vlast isto tako postavljala vrhovnog poglavara, a sam proces biranja i nije bio baš tako autonoman, nego je bio partijski dirigovan, kao što je bilo sve i dirigirano u tom sistemu.”

  • Jakub ef. Selimoski, jedini reisu-l-ulema koji nije bio iz BiH –

Neposredno pred agresiju na BiH, 1991. godine, Sabor tadašnje Jugoslavije je prvi put za reisu-l-ulemu izabrao osobu koja nije bila sa područja BiH, a to je bio Makedonac Jakub ef. Selimoski, koji je ujedno i posljednji jugoslovenski reisu-l-ulema. To je bio jedan presedan, pošto je poslije uslijedila agresija ba BiH, napravljen je obnoviteljski sabor i on je izabrao naibu-reisa, zamjenika reisu-l-uleme Mustafu ef. Ceriću, koji je na toj funkciji ostao do 1998. godine. Potom je na redovnoj sjednici Sabora potvrđeno njegovo imenovanje za reisu-l-ulemu i on je vršio dva mandata po sedam godina, a nakon toga funkciju je, 2012. godine, predao Huseinu ef. Kavazoviću.

Naglašavajući kako je u istoriji bilo direktnog upliva politike s ciljem rušenja autonomije Islamske zajednice, kako kroz smjenu reisa Čauševića tokom Kraljevine SHS, tako i kroz uticaj politike na zbivanja u IZ-u u periodu komunističkog režima, Bičakčić kaže kako “sada, možda po prvi put, Islamska zajednica ima zaista jedinstvenu priliku da u demokratskom okruženju u potpunosti realizuje svoju autonomiju”.

Ovaj način organizovanja bosanskih muslimana jedinstven je u svijetu i možda je slučaj jedne veoma dobre organizacije koja je omogućila da izraste u temeljnu organizaciju Bošnjaka u svijetu. Ona je, ističe, izvan svih političkih stranaka i uloga reisu-l-uleme u tome je vrlo velika.

  • Mustafa ef. Cerić reis s najdužim stažom –

Na poziciji reisu-l-uleme najduže se zadržao prethodnik aktuelnog reisu-l-uleme Mustafa ef. Cerić, a on je ovu dužnost obnašao 19 godina, od 1993. do 2012. godine, s tim da je prvih pet godina mandata bio zamjenik reisu-l-uleme, a sve zbog ratnih prilika i nepostojanja uslova za provođenje izbora.

Cerićeve skoro dvije decenije na čelu Rijaseta, Bičakčić objašnjava navodeći činjenicu da je kao vrlo mlad stupio na tu dužnost, sa oko 40 godina starosti. Obično se za reisu-l-ulemu birala osoba od 50 i više godina, bio je to određeni standard, malo ko ima priliku da tako mlad bude izabran. Tako, dodaje Bičakčić, i reisu-l-ulema Kavazović ima šansu da dobije drugi mandat i ponovi tih 14 godina na poziciji reisu-l-uleme.

  • Stav Rijaseta tokom Sarajevskog procesa 1983. godine –

Edhem Bičakčić jedan je iz grupe bošnjačkih intelektualaca protiv kojih je vođen Sarajevski proces 1983. godine. Upitan da prokomentariše i stav tadašnjeg IZ-a, odnosno institucije reisu-l-uleme na pomenuti događaj, Bičakčić je odgovorio:

“To je bio period kada je IZ bila podređena, na određeni način, političkoj vlasti. I u doba NDH ili ustaškog režima, protokolarno je morala obavljati sve one dužnosti državi koja je tada egzistirala na ovim prostorima, može se u tom slučaju napisati koliko hoćete prigovora, ali je to bilo neminovno. Unutar komunističkog režima, 1983. godine, Islamska zajednica se na određeni način ponašala indiferentno, što je bio napredak u odnosu na 1948. godinu kada je isključivala Mlade muslimane iz članstva u IZ-u, a ona to pravo nema.”

Bičakčić na samom kraju našeg razgovora ponavlja kako je izbor novog reisu-l-uleme, koji će biti održan 12. oktobra, “prilika da Islamska zajednica svoju potpunu autonomiju živi i pokaže u demokratskom društvu”.

“To je izazov, na to treba naći i sve adekvatne odgovore”, rekao je Bičakčić.

Kemal Zorlak

Slični članci

Back to top button